Gadžo: Imotski je grad propuštenih prilika, vjerujem u pobjedu!
Krenimo simbolično s Danom žena. Kakav je položaj žena u društvu po Vašoj procjeni i jesu li žene više aktivne u politici nego prije?
Sam položaj žena u svijetu generalno gledajući na rukovodećim pozicijama i u politici je znatniji nego što je to bio prije. Ne mogu sada dati neke statističke podatke jer s njima ne raspolažem, ali mogu reći da je položaj žena znatno bolji. Treba promatrati mikro sredine u kojima se žene nalaze i onda donositi zaključke. Ako ćemo pogledati naš grad Imotski i bavljenje politikom, žene baš i nisu toliko zastupljene. Od 15 vijećnika jedna je vijećnica, a to sam ja i ujedno potpredsjednica Gradskog vijeća tako da žene nisu toliko zastupljene. Na makro razini i gledajući globalno to se popravilo. Žene su zastupljenije u politici, možete vidjeti koliko ih ima samo u Saboru i koliko su one involvirane u raspravama. Svakako je dobro poticati žene da se aktivno uključuju, biti jedna drugoj potpora jer u zajedništvu je snaga.
Što danas ženu najviše boli, tišti?
Svaka je žena jedinka sama za sebe i u svojim problemima. Treba poći od samog sebe i vidjeti što mene muči? Prvenstveno je potrebna potpora cijelog društva i sredine, trebamo stvarati osnažene mreže žena gdje jedna drugu motiviramo, inspiriramo za dalje, na aktivno sudjelovanje u svim procesima pa i u politici jer samo aktivnošću svih građana možemo stvarati budućnost koja će biti jednaka, pravedna i inkluzivna.
Obnašate dužnost gradske vijećnice i potpredsjednice Gradskog vijeća. Zapravo ste i jedina žena tamo. Kako se nosite s time?
To je malo nezahvalna pozicija. Kad si osoba koja će doći argumentirano iznositi problematiku, postavljati pitanja, tražiti odgovore i nuditi rješenja na kraju krajeva onda baš i nisi primljen kako očekuješ da ćeš biti, onda si neprijatelj. Prošla sam svašta. Bila sam: nestručna, nesposobna, površna, nekompetentna, svakakva sam vrijeđanja prošla, ali nisam osoba koja odustaje. Kad se sam izboriš i dokažeš da se nešto može drugačije, onda se to ispoštuje.
Dva mjeseca dijele nas do lokalnih izbora. Je li kampanja za Vas već krenula?
Mislim da će prava kampanja krenuti za nekih mjesec dana. Ove godine sve nekako malo kasni i ovo je zatišje pred buru.
Godina je 2025. Što mislite je li Imotski dovoljno zreo za svoju prvu gradonačelnicu?
Smatram da je Imotski zreo i zato sam se kandidirala. Želim napraviti dosta toga i samo je pitanje što će biti kad otvorim Pandorinu kutiju u gradu (smijeh)? Uloga gradonačelnika nije samo pro forme. Treba doći i ozbiljno raditi, uhvatiti se u koštac s problematikom. Voljela bih pokušati, vidjeti. Planiram stvarno zasukati rukave i nadam se pozitivnom rezultatu.
U kakvoj je situaciji trenutačno Grad Imotski? Je li financijski stabilan ili ima još dugova?
Situacija je jako ozbiljna. Važno je istaknuti da Grad Imotski ima kredit, koji na godišnjoj razini iznosi, ako se ne varam 120.000,00 eura. To je kredit dignut za izgradnju groblja. Zatim grad na godišnjoj razini plaća 150.000,00 eura u dvije rate od 75.000,00 i to predstavlja otplatu duga na rate prema Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Taj dug je jednostavno poražavajući. Datira u 2005 godinu. Glavnica iznosi oko 4 milijuna kuna, a s kamatama se taj iznos popeo na 13 milijuna kuna. Sredstva su nenamjenski potrošena. Sve ovo se moglo riješiti ranije nagodbama, ali nije. Zatražila sam od Trgovačkog suda u Zagrebu spis cijelog predmeta i dobila sam ga. Istražit ću zašto nije došlo do nagodbe i što se tu sve skupa događalo. Ono što je poražavajuće za sve nas je to što otplaćujemo dug, a ne znamo gdje se taj novac potrošio? Sad je sve na teretu građana i ja želim odgovore – gdje se taj novac potrošio? Osim spornog duga, tu je još i devet sudskih sporova koji se vode protiv Grada Imotskog. Njihova inicijalna i ukupna vrijednost je tri i pol milijuna kuna i kad bi se izgubio jedan od tih sporova uz sve pripadajuće kamate, to bi otišlo znatno. Pitanje je što bi se onda dogodilo i koliko bi nas to unazadilo? Treba istražiti sve te sudske sporove.
Problem je i tržnica. Grad je dobio 700.000,00 eura iz NPOO-a (Nacionalnog plana oporavka i otpornosti). Vrijednost cjelokupnog projekta je oko milijun i šesto tisuća eura i moje je pitanje gradonačelniku bilo odakle nama 900.000,00 eura? Rekao je da se ne brinem i da će naći sredstva, tako da ja ne znam kako će se zatvoriti ta financijska konstrukcija za tržnicu. Bit će to poprilično intrigantno. Tko zna što se još skriva u pozadini?
Puno problema tišti Grad Imotski. Nedavno ste u medijima rekli da biste o tom mogli roman napisati. Otkud bi Vi počeli u svibnju kao gradonačelnica?
Treba sjesti s ljudima počevši od zaposlenih, s predstavnicima svih tijela, popričati s OPG-ovcima, poljoprivrednicima, sa stručnim timovima iz Ministarstava, pogledati dobro u financije i gdje se trenutačno nalazimo, kakvi su imovinsko-pravni odnosi za neke projekte koje planiram sprovesti, raspolažemo li s nekim zemljištima za kapitalne projekte i nakon toga svega napraviti dobar provedbeni program onoga što planiram raditi. Provedbeni program radi se na početku mandata i to je uvedeno od 2021. godine.
U njemu su zamišljeni svi projekti koji će se raditi i izvori financiranja, a zadnja stavka toga je da se vide parametri i pokazatelji uspješnosti. Goruće pitanje koje je sad meni broj jedan je problem prijevoza najosjetljivijih skupina. Problem je prijevoz do Splita. Živimo blizu Splita i čovjek ne može zamisliti da je otići na zdravstveni pregled postalo skupo. Oni ljudi koji nemaju potporu svoje obitelji i koje nema tko odvesti na pregled, osuđeni su na autobusne linije, koje su strašno skupe, neučestale i nisu pouzdane. Ne možemo dopustiti da građani nemaju s čim otići na zdravstvene preglede. Posvetila bih se prvo tom problemu, kojeg treba pod hitno rješavati.
Jedan od problema je i onaj ekološki problem sa smećem, kojeg ima i u sjeveroistočnom djelu Modrog jezera. Nije li apsurdno da jezero koje je pod zaštitom UNESCO-a, jednim dijelom grca u smeću? Kako taj problem riješiti?
Odgovore na ova pitanja može dati samo Grad Imotski. Grad je to trebao sanirati. Velika je to problematika i poražavajuća činjenica da mi nemamo reciklažno dvorište. Apsurdno je, slažem se. Grad nema reciklažno dvorište i potrebno ga je napraviti. Isto tako je potrebno nabaviti stroj, koji će se baviti mljevenjem građevinskog otpada i gdje ćemo od tog otpada dobiti šljunak, koji ćemo dalje prenamijeniti. Tim ćemo uštedjeti na izgradnji poljskih puteva, tako da je to reciklažno dvorište značajno za Grad. U vremenu kada sve vrišti od zelenog i održivoga, mi nemamo napravljeno reciklažno dvorište, nemamo osnovnu infrastrukturu koju moramo imati.
Ima li Grad zemljište za reciklažno dvorište?
Ako ne postoji u gradskom vlasništvu, zemljište se nađe, kupi. Početak rješavanja problema je izgradnja reciklažnog dvorišta, gdje će se taj otpad zbrinuti. Postoje Javni pozivi na kojima se mogu dobiti sredstva za izgradnju reciklažnog dvorišta, EU projekti na koje se Grad kao jedinica lokalne samouprave može javiti. Širok je spektar mogućnosti što se tiče sredstava, treba samo biti kreativan. Zelena politika je budućnost.
Što je s Kozjačićem o kojem kruže priče da se tu odlaže tuđe smeće, tuđi otpad?
Čula sam svakakve priče. Osobno sam više puta pokrenula pitanje kada će krenuti sanacija Kozjačića? Gradonačelnik kaže: Uskoro! To bi bio njegov odgovor. Tražili smo razno-razne odgovore kad se iznosio plan o gospodarenju otpadom. Bilo je tu svašta. Mogu samo ustvrditi da je gradonačelnik rekao da tuđe smeće neće u Kozjačić. O Kozjačiću znam jako malo, informacije su date na kapaljku.
Puno toga se najavljivalo i najavljuje za Imotski: brza cesta, muzej za hrvatske branitelje, gradski bazen. Spominje se i izgradnja novih stanova na području autobusnog kolodvora. Što je pored svega navedenog potrebno Imotskom?
Mi bismo sada trebali biti u periodu jačanja poduzetničkih kompetencija, a mi smo sada u razdoblju kada nemamo izgrađenu osnovnu infrastrukturu. Imotski je grad propuštenih prilika. Nama je potrebno svašta. Nemamo izgrađenu osnovnu infrastrukturu koja nam je potrebna i ovdje bi se dao napisati roman što nam sve treba? Počet ću od umirovljenika. Potreban nam je starački dom koji je najavljivan. Potrebno je da se on žurno napravi i poseban odjeljak za branitelje. Potrebni su stanovi, stanovi za mlade. To je jedna od demografskih mjera. Potrebno je rješenje za Gradsku sportsku dvoranu koju bih napravila, koja će biti dostupna svima i gdje se Imoćani mogu baviti svim dvoranskim sportovima. Treba nama puno toga, poticaji za poduzetnike, OPG-ovce, poljoprivrednike, izmjestiti vatrogasnu stanicu. Najbolja demografska mjera je otvaranje novih radnih mjesta. Sve ostalo što se radi je kozmetika.
Gradski parking, pa i sama kultura parkiranja godinama je „kronični“ problem u Imotskom. Kako to riješiti?
Treba vidjeti gdje se mogu napraviti podzemne garaže i naći rješenje. Postojala su neka rješenja i za tu problematiku, ali nisu iskorištena. Osobno sam vidjela jedan veliki potencijal u Gradskoj tržnici. Bilo bi dobro da se napravila podzemna garaža, na kojoj će biti veliki plato. Riješili bismo tako parking, zatim područje za održavanje raznih manifestacija počevši od Adventa, ljetnih koncerata i ujedno napravili natkrivenu tržnicu i poslovne prostore.
Ako bi se aktivirali ovi stanovi na istočnom dijelu grada, to bi automatski značilo da Grad gubi kolodvor ili se premješta na novu lokaciju. Može li Imotski sebi dozvoliti da mu i sljedeće četiri godine jedan dio kolodvora bude u kvartu ispod Dječjeg vrtića, gdje uvjeti za jedan normalan kolodvor praktički ne postoje?
To je veliki problem, ali kolodvor je u privatnom vlasništvu i treba iznaći rješenje, popričati sa stručnjacima. Koliko sam shvatila, planirani stanovi neće dirati kolodvor. Rade se iznad kolodvora, vidjela sam kako bi trebao izgledati projekt. Kolodvor ostaje gdje je.
Puno toga istražujete oko Imotskog. Kakvi su rezultati kad je u pitanju Dogana, zapušteno školsko igralište, nikad izgrađeni poslovni centar u istočnom dijelu Grada?
Što se tiče tog poslovnog centra, to je privatno vlasništvo. Grad na to ne može utjecati. Igralište je pod ingerencijom županije odnosno škola i grad se tu ne može miješati. Dogana je dana Gradu na korištenje sa svrhom da se tu izgradi poduzetnički inkubator, visokoobrazovana ustanova i muzej. Istraživala sam tu problematiku, poticala gradonačelnika da pokrene nešto po tom pitanju, nudila svoju pomoć za realizaciju projekta poduzetničkog inkubatora, ali su me ignorirali. Dogana stoji devastirana, neiskorištena i to me baš boli. Razmislila bih što bi napravila s Doganom? Možda neko središte kulturnih zbivanja, da bude baš onako reprezentativno područje. Mislim da bi Dogana bila dobar centar za kulturu.
Po struci ste magistar ekonomije. Živi li u Vama još ona ideja o poduzetničkom inkubatoru u Imotskom?
Naravno da živi. Potreban nam je pod hitno poduzetnički inkubator, proizvodna hala koja bi se davala u najam poduzetnicima jer ljudi nemaju gdje proizvoditi. Grad Pleternica ima tri proizvodne hale i neću pričati koliki bi bio benefit, koji bi gradu donijela ta proizvodna hala.
Kad smo već kod ekonomije, kako gledate na ovo divljanje cijena i učestale bojkote? Treba li kriviti monetarnu politiku i prelazak na EURO i ima li kraja ovim poskupljenjima?
Meni kao građanki je strašno gledati to povećanje cijena i teško je sada reći tko je kriv? Ima tu više okolnosti, međutim, mi građani možemo pokazati protest, sudjelovati u bojkotu. Moramo biti uporni u tome, a kako će to dalje sve skupa izgledati, ne znam. Po meni je ovo nepodnošljivo i jedino što možemo je pokazati otpor bojkotom.
Vjerujete li u pobjedu na izborima?
Vjerujem! Ne bih se kandidirala da ne vjerujem.
RAZGOVARAO: DARKO LONČAR
