VELIKA SUBOTA Tišina groba i nada uskrsnuća koja klija u tišini
Ivana Ivanovic/PIXSELL Na Veliku subotu ne slavi se sveta misa ni drugi sakramenti osim pomirenja i bolesničkog pomazanja. Crkva ostaje ogoljena, bez svjetla i ukrasa, dok vjernici u molitvi i šutnji razmatraju tajnu Kristove smrti i njegov silazak u podzemlje, gdje je donio spasenje pravednicima staroga saveza.
Običaji i pobožnost u hrvatskom narodu
U hrvatskoj tradiciji, Velika subota je dan molitvenog bdijenja, ali i priprema za Uskrs. U mnogim kućama domaćice dovršavaju pripremu uskrsnih jela, čiste dom, peku kolače i bojaju pisanice, ali sve to u ozračju tišine i pobožnosti. Vatra se nije palila do večernjih obreda – što je u prošlosti imalo i simboličko značenje “mira u kući” i poštovanja prema Kristovom grobu.
Jedan od najpoznatijih običaja je blagoslov jela. U brojnim hrvatskim župama, osobito u središnjoj i sjevernoj Hrvatskoj, vjernici donose u košarama hranu koja će se blagovati na Uskrsno jutro: kuhana šunka, jaja, kruh, mladi luk, hren, sol, sir i kolači. Svećenik blagoslivlja hranu u crkvi ili, u manjim selima, obilazi kuće. Ovaj običaj snažno povezuje zajednicu i obitelj – simbolizira Božji blagoslov za obiteljski stol i život.
Vazmeno bdijenje – središnji trenutak
U večernjim satima Velike subote započinje Vazmeno bdijenje, najsvečanija liturgija u cijeloj crkvenoj godini. Bdijenje započinje blagoslovom ognja ispred crkve, nakon čega se pali uskrsna svijeća – simbol Krista, Svjetla svijeta. Potom slijedi svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći (Exsultet), čitanja iz Svetog pisma koja prate povijest spasenja, sve do uskrsnuća, te slavlje Euharistije.
U mnogim župama se tada prvi put nakon korizme oglase zvona, orgulje i pjesma – znak da je Krist uskrsnuo, da je smrt pobijeđena.
