Makarska se na završnici jazz festivala poklonila velikom Oliveru
Kakva predivna večer za samo finale četverodnevnog jazz festivala u Makarskoj. Vrijeme je bilo milosno za večer posvećenu „Prijatelju“, a prostor oko makarskog Spomenika revoluciji dupkom pun.
Razlog je nikad prežaljeni Oliver Dragojević, pjevač svih generacija i dalmatinski rečeno „čovik od riči“, a ljudi koji su mu došli odat počast samo su krema večeri. Makarska je sinoć zbilja pokazala koliko voli Olivera. Da je bilo i nešto „suza i smija“, sigurno je jer Oliverove pjesme bude emociju pa i najhladnije srce. Na jednom mjestu ispred publike skupila se i možda najbolja klapa iz svijeta jazza. Ante Gelo, veliki prijatelj Olivera Dragojevića vodio je sve na gitari, a kad mu na saksofonu priključite Dražena Bogdanovića, na klaviru odličnog Alana Bjelinskog, za bubnjem Marka Matoševića i još u Makarsku dovedete Antonija Serrana na usnoj harmonici, dobijete jednu prekrasnu dalmatinsku večer ispod Biokova uz Oliverove uspješnice.
Počeli su s „Vrime božje“, publika je prvi put zapjevala na „Tko sam ja da ti sudim“, Nadalinu je u nekakvom jazz stilu otpjevao Tedi Spalato, kao poseban gost večeri, a sve završilo emotivno s „Galebom“. U izvedbi renomiranih imena na svjetlu pozornice i pratnji String orkestra čuli smo i Oliverov Nokturno, Molitvu za Magdalenu, Piceferaja, Vjeruj mi i Meni trebaš ti, a Ante Gelo kratko i jasno je rekao:
-Toliko je krasnih pjesama s Oliverom. Mislim da je „Ništa nova“ ili „Oprosti mi pape“, remek djelo. Velika je čast što je večeras s nama Antonio Serrano, super tip, u svom će stilu Gelo.
Summa summarum svega – „boje nego štruca kruva!“ Makarska je „pogodila“, a publika nakon probranih dojmova kući otišla zadovoljna. Ča je život vengo fantažija!
TEKST/FOTO/VIDEO: DARKO LONČAR
