Tomislav Jonjić: Protivnik sam svih zabrana. Ideje se pobjeđuju idejama, ne represijom

Najprije se osvrnuo na pobunu mještana Botinca zbog ucrtavanja nove prometnice u GUP, navodeći da građani možda i nisu dovoljno burno reagirali.

– Iako se radilo o točki koja je na nedavnoj sjednici bila središnja pored rebalansa proračuna, a zapravo je ova bila važnija jer se kod rebalansa radi o tehničkom usklađivanju i pokušaju da se zamažu oči javnosti. U Botincu se radi o tome da se oštećuje veliki broj građana, nekoliko desetaka njih plus dječji vrtić i vatrogasno društvo, da bi se pogodovalo nekolicini osoba – kaže.

Tomašević je lagao

S druge strane, Jonjić navodi da je problem i u tome što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević lagao.

– Govorio je javnosti nešto što nije istina jer se stalno uvjeravalo javnost da u izmjenama i dopunama GUP-a nema novih prometnica, a pokazalo se da ih ipak ima. Onda je bilo muljanja oko toga je li to napravljeno na zahtjev Zagrebačke nadbiskupije pa kad se ustanovilo da nije, onda se Tomašević pokušao uhvatiti za slamku tvrdeći da ta cesta ionako neće biti izgrađena – ističe.

Jonjić smatra da onog trenutka kad se prometnica tako ucrta, onda ona svima koji se nalaze na toj trasi predstavlja, kako sam kaže, mač nad glavom.

– To i drastično smanjuje vrijednost njihove nekretnine, vi formalno možete prodati takvu nekretninu, ali tko će ju kupiti. Nije realno da će vam banka, ako vam treba kredit, dati kredit ako zalažete nekretninu preko koje će sutra ići cesta. To je nas ponukalo da održimo konferenciju za medije i da podnesemo amandman. Za usvajanje amandmana je glasovala cijela oporba, a dobar dio ili čak svi zastupnici SDP-a, koalicijskog partnera Tomaševićeva, bili su suzdržani. Dakle, nisu bili protiv našeg amandmana. No, to nije bilo dovoljno da amandman prođe s obzirom na to da su na nedavnim izborima Zagrepčani dali možemovcima u tandemu sa SDP-om apsolutnu većinu pa oni mogu raditi što hoće i rade što hoće – objašnjava.

Dodaje da se bez spremnosti da se izađe na ulice i prosvjeduje malo toga što može postići.

– U ovom slučaju se taj prosvjed ograničio na premali broj ljudi. Previše ljudi će vas povlačiti za rukav, nazvati vas i poslati vam mail i tražiti da kao zastupnik napravite nešto u Gradskoj skupštini, ali sami se neće pridružiti – naglašava.

Zastrašujuća pojava

Jonjić smatra da u tome ima i straha.

– Imam slično iskustvo iz Imotske krajine. Kad sam ljetos došao na odmor, stotine građana me molilo da pokušamo spriječiti izgradnju ceste, poveznice od izlaza na čvoru Zagvozd prema Hercegovini. Ne da spriječimo izgradnju same ceste nego trasom koja je već odabrana. Dakle, stotine interveniraju, a onda kad sam se oglasio, jer mislim da mi je to dužnost, onda se mnogi uplaše. Nažalost, što se tiče partitokratskog utjecaja na društvena zbivanja niže od završnog razdoblja komunizma. Čini mi se zastrašujuće to kazati, ali čini mi se da je veći stupanj spremnosti građana da reagiraju i da se bore za svoja prava bio krajem 80-ih nego što je danas, a to je zastrašujuća pojava – smatra.

Ističe da postoje zakonski instrumenti koji omogućavaju gradovima i državi da intervenira u privatno vlasništvo.

– Bez toga ne bi bilo moguće izgraditi ni cestu, ni vodovod ni kanalizaciju itd. Nije privatno vlasništvo apsolutno. Međutim, između prava na zaštitu privatnog vlasništva koje je zajamčeno Ustavom i mogućnosti državne intervencije treba uvijek tražiti ravnotežu. Kod nas se interesi privatnih vlasništva stavljaju sa strane, moraju uzmaknuti pred političkim prohtjevima onog tko trenutačno vlada – kaže naš sugovornik.

Građani moraju pokazati spremnost za prosvjede

On je već tražio povlačenje sporne trase, a govoreći o tome koliko je moguće da građani u Botincu uspiju u svojim traženjima, Jonjić navodi:  – Pravno je moguće, ali oni prvo moraju pokazati spremnost da negoduju, da prosvjeduju protiv toga. Pred početak sjednice, okupilo se nekoliko desetaka ljudi, a to nije bio dovoljno brojan skup da bi impresionirao gradske vlasti, iako su predstavnici gradske vlasti ušli u skupštinu na sporedni, a ne na glavni ulaz, što samo po sebi govori da se malo pribojavaju javnosti.

Naglasio je da su trenutačno u pitanju izmjene i dopune, ali vjeruje da će ova sporna cesta biti izbrisana u novom GUP-u.

– Pretpostavljam da će Tomašević to tako pokušati amortizirati. Međutim, kad bih ja bio vlasnik jedne od tih čestica tamo, ja se ne bih oslanjao na takva obećanja nego bih već sada poduzimao mjere i vršio pritisak, pravni naravno – rekao je.

Nacionalna svijest u hrvatskoj mladeži je ukorijenjena

Osvrnuo se i na svečano obilježavanje 30. obljetnice VRO Oluja.

– Ove je godine bilo primjetno nastojanje vrha HDZ-a da toj obljetnici da dodatni nacionalni naboj, što prethodnih godina nismo vidjeli u tom opsegu i tonu. Radi se o odjecima Thompsonovog koncerta na Hipodromu i procesa koji se nesumnjivo događa u javnosti. U nekoliko navrata sam rekao i napisao da mi se učinilo da bi ti koncerti mogli biti stanovita razdjelnica novije hrvatske povijesti jer sam tada, još lani na koncertu u Imotskom, osjetio kod mladih energiju za koju mi se čini da je u prethodnim godinama bila zamrla. Potvrdu toga smo dobili na koncertu na Hipodromu koji je pokazao koliko je ta nacionalna svijest u hrvatskoj mladeži ukorijenjena i koliko se ona ne da suzbiti – smatra.

– Vodstvo HDZ-a na čelu s Andrejem Plenkovićem je toga postalo svjesno i zbog toga od srpnja možemo pratiti vidljiva nastojanja vodstva HDZ-a da prisvoje plodove tog koncerta, odnosno atmosferu koja iz njega izbija i raspoloženje koje postoje evidentno. Hoće li se u tome uspjeti ili će se Plenković sa svojom svitom vratiti u svoj prirodni okvir, koji je bliži Zoranu Milanoviću, ostaje nam za vidjeti. Ova rasprava o zabrani pozdrava Za dom spremni pokazuje potpunu političku inertnost ljevice koja nema ideja, koja pokušava ušićariti na nastojanjima da se ponovno uvede verbalni delikt i pokušajima Plenkovića da to stavi pod svoju kapu i pokaže se kao zaštitnik tog pozdrava – dodaje Jonjić.

Nevjerojatno je da se ne uspijevaju osloboditi tog jugoslavenstva

Osvrnuo se i na uvrede koje su bile upućene onima koji su posjetili koncert na Hipodromu pa ih je tako zastupnica Dalija Orešković nazvala – kopitarima. Takvi napadi i uvrede dolazili su mahom s ljevice, a Jonjić tvrdi da to pokazuje da to nije hrvatska ljevica nego da i dalje čezne za Jugoslavijom.

– Potpuno je nevjerojatno da se ne uspijevaju osloboditi tog jugoslavenstva. S druge strane, nevjerojatno je da čitava ta ljevica dopusti da je orkestrira predsjednik Milanović, a onda – ja kao sudionik lanjske predsjedničke kampanje – nalazim se u situaciji da kao anegdotu ispričam da je tada u kampanji bilo nekih nazovi desničarskih intelektualaca koji su mi se ispričali što me ne mogu poduprijeti jer zapravo podupiru Milanovića. Stoga sa stanovitim užitkom podsjećam, iako i s bolom – sada kad se Milanović pojavio u Šibeniku i sad kad orkestrira ove napade na ZDS – da je to čovjek kojeg su oni favorizirali, potpuno krivo, misleći da je on zastupnik nekih suverenističkih politika – rekao je.

Neprihvatljiva dvoličnost

Jonjić smatra da je Milanović tada uspješno igrao na tu kartu i predstavljao se kao zagovornik suverenističke politike, iako u stvarnosti to nije. Osvrnuo se i na obilježavanje i podsjećanje na događaje iz Drugog svjetskog rata, navodeći da kad se slave takvi događaji treba znati da se slavi Jugoslavija.

– To što su tamo bili Hrvati ništa ne mijenja na stvari, baš kao što na raketiranju Vukovara ništa ne mijenja činjenica da je zapovjednik Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva ’91. bio Hrvat i da je velik broj oficira JNA koji su sudjelovali u napadu također pripadao hrvatskom narodu – podsjeća Jonjić.

– Kad imamo na umu da se slavljenjem Sutjeske i sličnih događaja zapravo slavi Jugoslavija, onda se moramo suočiti s činjenicom da iz tih istih krugova postoji snažan otpor svakoj tzv. reviziji. Sutjeska, Neretva… To je svetinja u koju se ne smije dirati. Na nju se moramo svakodnevno vraćati, a s druge strane je poželjna revizija naše predodžbe o Domovinskom ratu kao o oslobodilačkom ratu u kojemu je doista sudjelovala velika većina hrvatskog naroda i koji je doista doveo do uspostave neovisne Hrvatske. To pokazuje dvoličnost koja je u etičkom smislu neprihvatljiva – istaknuo je.

Dobijete dojama da na Kvaternikovom trgu ratuju ustaše i partizani

Govoreći o ravnoteži i retorici u hrvatskoj politici, Jonjić navodi da se ostavlja dojam kao da je Drugi svjetski rat još uvijek aktualan.

– Dobijete dojam da sad evo na Kvaternikovom trgu ratuju ustaše protiv jugoslavenskih partizana. Dakle, postoje pokušaji da se izazovu podjele u društvu, da se društvo destabilizira i da se Hrvatska učini slabom kako bi se širim krugovima, osobito mladima, pokazalo da mi sami ne znamo upravljati svojom državom, da nam je ponovno potreban gospodar izvana, nekakav Beograd, ono što smo prije imali u Budimpešti i Beču – naglašava.

Osvrnuo se i na svoju stranku Jedino Hrvatska, navodeći da su osnovani ogranci, a stranka je registrirana u ožujku ove godine. Dodaje da su već sada krenuli u pripreme za sljedeće saborske izbore koji bi se trebali održati 2028. godine.

– Jedna od naših ideja je pokušaj uspostavljanja suradnje na onom što se obično naziva desnicom. Nismo mi jedini koji rade na tome, ali sam uvjeren da će ovog puta u tom smislu biti postignuti određeni rezultati – kaže.

U intelektualnom smislu apsolutno sam protiv zabrana

Osvrnuo se na kritike na svoj i na račun desnice i optužbe da su oni za zabrane.

– Ja sam protiv zabrana. Protivnik sam svih zabrana jer držim da se protiv ideja treba boriti idejama, a ne represijom jer nikad nisu uspjeli nikakvi pokušaji da se represijom suzbije ideja. Kad god to kažem, spominjem primjer vlastitih roditelja. Oni su politički zatvorenici, kao maturanti su strpani na višegodišnje robije, a ništa ih to nije preokrenulo. Naprotiv, to ih je učinilo još tvrđim protivnicima Jugoslavije i komunizma. Zbog toga se protiv da se bilo što zabrani, osim naravno otvorenog pozivanja na nasilje i oružane pobune i slično, ali u intelektualnom smislu, apsolutno sam protiv zabrana – rekao je Jonjić.