Ivan Pokupec: Ako svi mi kao narod ne preuzmemo svoj dio osobne odgovornosti za budućnost zemlje ne piše nam se dobro

Ivan Pokupec sebe na Facebooku opisuje kao – antiznanstveni, antivakserski, antimaskerski teoretičar zavjera i katolibanski klečavac iz Srednjeg vijeka. Nacionalist i krkan, Rvatina. No iza te autoironijske maske stoji složen put od školskih trauma, aktivizma i razočaranja politikom do pokušaja oblikovanja društvene alternative.

Škole, mladi i osobna iskustva

Osvrnuo se na današnju mladež i djecu.

– Kažu da svaka generacija misli da je pametnija od one iduće, da je uvijek prije bilo bolje. Naša je generacija bila bolje od ove – nije, sve je to manje-više isto, samo su drugačiji izazovi s kojima se klinci danas bore i snalaze.

Podijelio se i osobno iskustvo sa zlostavljanjem, navodeći da je bio dijete s poteškoćama te je stoga bio žrtva bullyinga od vrtića do ozbiljnijih godina.

– Koje razlike vidim? Danas imamo 101 instituciju, što u školi, što izvan, a ništa se ne rješava, u usporedbi s poludivljim vremenima kad smo mi to uglavnom riješili na malom odmoru i bili prijatelji idući sat.

Pokupec smatra da je danas situacija u školama puno više birokratizirana, a istovremeno i neučinkovita.

– Ono što vidim u društvenom kontekstu jest da si klinci dopuštaju ono što nama ne bi bilo ni u primisli, ali to više pripisujem kućnom odgoju i situaciji u kući. Kao nastavnik na svakom djetetu vidiš iz kakve kuće dolazi, svako dijete je slika obiteljskog stanja iz kojeg dolazi.

Vjeroučitelj pod predrasudama

Na pitanje koliko je teško biti vjeroučitelj u današnjem modernom vremenu kada društvene mreže mnogima služe kao izvor znanja i informacija te kako se nosi s predrasudama, Pokupec kaže:

– U 15 godina moje karijere, ne mogu se sjetiti nijedne instance kad sam imao problem s djetetom. Kad god sam imao problem, imao sam problem s roditeljem ili s birokratskom ili administrativnom stranom – nikad s djetetom. Klinci su super, klinci su možda još jedina vrijednost za koju se isplati dati glavu, a meni kao vjeroučitelju vidim da su s vremenom predrasude sve jače i glasnije. Vidim i na generacijama u školi da neke vrijednosti koje su se podrazumijevale u naše vrijeme, danas to uopće nije tako.

Dao je i konkretan primjer.

– Došla su vremena kada u prvom tjednu nastave prvašiće učiš kako se prekrižiti. Ili jedna mama mi je poručila da je moj posao da ih naučim ‘Anđelu čuvaru’, a ne njen. Neke te stvari, biblijske priče koje smo kao djeca mi znali, više ne možeš uzeti kao za gotovo da dijete to zna. Tu se dakle stvari mijenjaju. Predrasude prema nama su sve žešće, ali ako te nije briga za mišljenje takvih, onda je okej.

Društvene mreže i samopredstavljanje

Pokupec se stoga na neobičan način predstavlja na Facebooku – kao antiznanstveni, antivakserski, antimaskerske teoretičar zavjera i katolibanski klečavac iz srednjeg vijeka, nacionalist i krkan, Rvatina. To su etikete koje su mu lijepili drugi.

– Da se razumijemo, ima tu i nekih koje su istinite. Ljevica ima jednu kreativnost vrijednu divljenja kad su epiteti u pitanju, svakih par tjedana nešto drugo smisle, svaka im čast. Općenito mislim da su marketinški svjetlosnim godinama ispred konzervativaca. S druge strane, ti epiteti su postali isprazne riječi, gube svako značenje. Ako je svatko fašist, onda nitko nije fašist. Ako je svatko ustaša, nitko nije ustaša. Ja sam to nabubao da to riješimo unaprijed pa možda par njih jednostavno odu s moje stranice.

Aktivizam i bunt protiv sustava

Osvrnuo se i na svoj aktivizam i prisjetio se bacanja jaja na Ministarstvo zdravstva u doba kad je Milan Kujundžić bio ministar.

– Razlog je bio pokojni Matteo Ružić, dečko koji se u kolovozu te godine ugušio dvjesto metara u Zaprešiću od hitne od astmatičnih napada jer oni nisu imali adekvatno osoblje i vozilo Hitne. Dečko se doslovno ugušio na cesti, jedna tragedija koja možda ne bi izazvala takvu reakciju kod mene nego sam nakon toga pročitao članak kako je njegov otac Dubravko satima svoje mrtvo dijete držao u rukama na cesti i micao kukce s njega, čekajući da ga pokupi mrtvozornik. Moje pitanje prijatelju pravniku bilo je što mogu najžešće napraviti, a da ne završim u zatvoru. I došli smo do bacanja jaja na Kujundžićeva vrata. Tad se mjera njegove arogancije ispunila brutalno. To je bio naš čin bunta.

Pokupec smatra da je aktivizam potreban kako bi društvo demokratski napredovalo i da bi se odmaknuli od bivših sustava.

Gubitak motivacije

Navodi da podržava sve metode koje su u skladu sa zakonom i koje se temelje na demokraciji.

– Dok nema nemira, sasvim legalno. Motivacija mi je u toj dubokoj nepravdi po kojoj želim djelovati. Zadnjih godina sam izgubio tu motivaciju što se tiče izlaska na ulicu i to nakon prosvjeda na Markovom trgu za Spinrazu, za mališane, u studenom prije koju godinu. Došli su ljudi s djecom u kolicima iz cijele Hrvatske. Tu je kulminiralo moje razočaranje o nama kao društvu kad sam vidio da je za tu djecu na respiratorima došlo nas stotinjak i onda sam shvatio da ako se ljudi neće dići za nepokretnu djecu na respiratorima, za što će se dići?!

– Kad se i javi otpor, najveći problem je što je ili krivo usmjeren ili je na razini baš samo performansa. Cilj performansa je da isprofiliraš sebe, a cilj prosvjeda ili prosvjedne akcije je da riješiš problem. Tu sam i ja ponekad griješio, ali mislim da je tu najveći problem motivacija – dodao je.

Pokupec smatra da je danas rizično biti aktivist.

– I bit će sve rizičnije, pogotovo biti desni konzervativni aktivist, to će biti sve rizičnije.

Obrazovanje, zdravstvo i ideologija

Na pitanje treba li građanski i seksualni odgoj uvesti u škole, Pokupec navodi:

– Smatram da se o takvom predmetu može razgovarati samo s učenicima koji su punoljetni. Kad to nije slučaj, to je po meni isključivo pravo roditelja da uopće otvara temu seksa sa svojim djetetom. Imam primjer gdje je profesor iz Prve osječke gimnazije podržavao ubojstvo Charlieja Kirka, a predaje djeci u školi. Dakle, ja sam apsolutno protiv. Jedini mjerljivi rezultat toga uvođenja u Americi je uhljebljivanje aktivista lijevog svjetonazora.

Govoreći o ideologiji u obrazovnom sustavu, Pokupec navodi da je, po njemu, povijest ideološku vrlo jednostran predmet.

– Van predmeta povijesti mislim da program nije previše obojen ideologijom. Ono što smatram da je puno veći problem jest da su iz svih predmeta izbačena odgojna dimenzija. Inzistira se na obrazovnoj, a gdje je odgojna? Po meni, vjeronauk je ostao jedini predmet – a i on je izborni – koji je prije svega odgojni, pa onda obrazovni.

– Smatram da moja djeca u današnje vrijeme, a kamoli u vrijeme koje će doći, nemaju previše toga za naučiti u današnjem obrazovnom sustavu. Smatram da sve ono što želim da oni nauče i što će im biti korisno u budućnosti, moram ih naučiti ja kao roditelj. Jedino što dobivaju korisno iz sadašnjeg obrazovnog sustava jest da se nauče nositi s frustracijama, kad im se nešto ne sviđa, i da se nauče disciplini, da moraju u određeno vrijeme biti na određenom mjestu – govori Pokupec kao roditelj dvoje djece.

Velika razina uhljebljivanja i muljaža stvorili su sustav koji ne funkcionira

Pokupec se osvrnuo i na etiketu ‘teoretičara zavjere’, navodeći da ne misli o tome ništa negativno.

– Nakon korone smo mi dobili svakojake luđake i s naše alternativne strane koji su totalno zabrijali u ekstreme, ali dok čovjek uspije sačuvati zdravorazumsko razmišljanje, mislim da je ta neka skepsa prema sustavu i onom što sustav tvrdi jako zdrava i svi bismo ju trebali imati.

Kritičan je i prema zdravstvenom sustavu navodeći da prema broju bolnica u Hrvatskoj uopće ne bi trebali imati liste čekanja.

– Međutim, to je takva razina uhljebljivanja i muljaže da smo načinom vođenja stvorili sustav koji ne funkcionira.

Komentirao je i nedostatak kadrovskog kadra u obrazovnom sustavu.

– Imali smo jednu tragikomičnu situaciju gdje se jedan roditelj žalio na kolegicu iz kemije, da bi ravnatelj rekao ‘ljudi, žao mi je, ali ona je jedina koja se javila na natječaj’. Tu nas ne čeka ništa dobro. Svake godine imaš sve više administracije, sve si odgovorniji kazneno za tuđu djecu za nikakve novce i nikakvo poštovanje u društvu. Pretpostavlja se da onaj tko ide za nastavnika bilo čega ima tri ganglija u glavi, a takav će otići raditi kod privatnika ili u svoju firmu, definitivno neće svoj život posvetiti obrazovanju gdje je zadnja rupa na svirali.

Privatni život i pogled unaprijed

Pokupec je otkrio i neke detalje iz privatnog života, navodeći da mu je supruga velika podrška, koju joj uzvraća.

– Jedino tako to može funkcionirati. Zastrašujuće su bile situacije gdje su mi se ljudi javljali za vrijeme korone kad dijeliš bračnu postelju s nekim tko dijametralno suprotno razmišlja od tebe, to je grda situacija, ali ja nikad nisam imao tih problema, uvijek sam imao tu privilegiju da je moja žena potpuno podržavala svaku moju ideju, eventualno bi imala neku konstruktivnu kritiku.

Na pitanje kako vidi Hrvatsku za deset godina, Pokupec odgovara:

– Ono što bih ja htio je puno pozitivnije od onog što vidim realno da će biti. Smatram da ako se hitno kolektivno ne razbudimo iz tog socijalističkog mentaliteta gdje se sva odgovornost prebacuje na neku treću stranu – političara, stranku, sustav, državu – mislim da ćemo biti pojedeni od tih kojekakvih puno većih, kako globalisti vole reći nadnacionalnih interesa jer osim što smo mala zemlja, nismo da kao Island nego smo na atraktivnom položaju. Smatram da ako svi mi kao narod ne preuzmemo svoj dio osobne odgovornosti za budućnost zemlje da nam se ne piše dobro. Što bih ja htio je dijametralno suprotno.