Razgovor s povodom

KARIN Knjigom se zajednički želimo odužiti našem zavičaju

Ante Karin – pedagog u OŠ Zmijavci i voditelj projekta „Zavičajna nastava“, o pripremi nove zavičajne zbirke Imotske krajine koja bi mogla pobuditi veliki interes kod čitalačke publike u zemlji i inozemstvu
Ante Karin Jeger1

Glavni povod našeg razgovora je knjiga koja je u pripremi, a tiče se same Imotske krajine, ljudi i običaja u njoj. Dokle se s tim došlo?

Svi smo se mi u osnovnim i srednjim školama u Imotskoj krajini početkom ove školske godine udružili na ovom zavičajnom projektu u kojem je jedan od važnijih izlaznih materijala naša knjiga „Priče iz zavičaja“. Ovim zajedničkim projektom kao jedinstvenim primjerom zajedništva na našem zavičajnom području stvorili smo svojevrsnu mrežu škola, koje prema Imotskoj krajini gaje neskriveni odnos neraskidive povezanosti i žele to prenijeti na mlađe naraštaje. Naša krajina zaslužuje da je djeca dublje upoznaju, zavole i čuvaju. Svaka škola i osnovna i srednja je ispričala svoju priču i utkala je u ovu zavičajnu knjigu. Ona će bez fotografija biti pristojne veličine, primjerene životnom prostoru radi kojeg je i pisana.

Knjiga nosi naslov „Priče iz zavičaja“. Opišite nam u kraćim crtama što nam te priče žele javno ispričati?

Knjigu smo ispričali u formi priča zamišljenih kao putovanje djeda, unuke i unuka po Imotskoj krajini gdje ih u svakom mjestu dočekuje netko od mještana koji im priča priču o tom mjestu, o povijesti, zanimanjima, kulturnoj i duhovnoj baštini, prirodnim znamenitostima, važnim institucijama, geološkim, kulturnim, sportskim i turističkim zanimljivostima, tradiciji i običajima, gastronomiji, govoru te legendama i mitovima. Cilj nam je bio da svim tim pričama zaokružimo naš zavičaj tako da na mlađe naraštaje prenesemo sve ove naše posebnosti, način života i rada ljudi koji su u njemu živjeli, utjecali na njegovo oblikovanje probleme i koji su svojim ustrajnim i upornim radom postigli da mi danas imamo o čemu pisati, diviti se i sve to dalje nositi kroz život.

Kako je došlo do pokretanja ideje?

Prošle smo godine u OŠ Zmijavci provodili projekt „Zavičajna nastava“, kao izvannastavnu aktivnost, koja je nakon njegove uspješne provedbe prerasla u izvannastavnu aktivnost za učenike od prvog do četvrtog razreda i od petog do osmog razreda. Tijekom provedbe projekta učenici su između ostalog posjećivali važnije zavičajne lokalitete, upoznavali se s običajima, kulturom, načinom života i rada ljudi te važnijim objektima kao što su: Todorića gradina (Brdo križa), bazilika u Zmijavcima, Topana te Modro i Crveno jezero. U Zavičajnom muzeju sudjelovali su u radionicama i posjećivali izložbe, sve s zavičajnom tematikom. Kada se to učenicima pokazalo korisnim, nastavili smo i ove godine.

Tijekom rada izvodili smo potrebne nastavne materijale za izvođenje zavičajne nastave (priručnik Zavičajne nastave, brošure „Stazama mog zavičaja“ i „Stari alati i zanati zavičaja“, Abecedarij ljekovitog bilja zavičaja, didaktičke igre – edukativne kartice drveća zavičaja, puzzle s zavičajnim motivima) te na kraju Turističku info tablu Zmijavaca, koja je postavljena na škole (OŠ Zmijavci i Šute) i na još nekoliko lokaliteta u Zmijavcima. Sve je to rezultat zajedničkog rada projektnog tima u koji je bio uključen veliki broj učitelja. Na osnovu svega smo početkom ove školske godine kontaktirali sve osnovne i srednje škole u Imotskoj krajini, kako bi se zajednički „odužili“ zavičaju i izvodili korisne materijale, koji će kvalitetno poslužiti u nastavi, a ujedno biti i promidžbeni materijal našeg zavičaja. Tako je nastala ideja da stvorimo knjigu priča o našem zavičaju.

Na što se u knjizi i u svemu ovome daje poseban naglasak?

Naravno, zavičaju! To smo zamislili kao svojevrsnu knjigu pamćenja koja će obuhvatiti sve ono što jedna knjiga o Imotskoj krajini treba sadržavati od: prirodnih ljepota, lokalnih specifičnosti i raznolikosti, kulturne baštine, povijesti i bogate usmene tradicije, običaja, znamenitosti, gastronomskih i svakojakih blagodati koje smo željeli utkati u nju na jedan poseban način, u formi priča s najbiranijim riječima. Nadamo se kako će ona biti poželjno štivo i vrijedan poklon svakom našem čovjeku, u zemlji i iseljeništvu i kako ova knjiga neće postati tek jedna od mnogih knjiga već da će joj se vraćati kao što se i vraćamo svome kraju. Kroz sve priče se provlače sjećanja na djetinjstvo i odrastanje. Posebna vrijednost ove knjige kao i cijelog projekta je sudjelovanje svih škola bez kojih ona ne bi bila to što jest.

Kada bi knjiga trebala ugledati svjetlo dana i je li riješen problem njenog financiranja?

Planirano je da knjiga bude javno dostupna do kraja ove školske godine, mada smo intimno željeli da to bude do 11. svibnja kada ćemo obilježiti Dan zavičaja. Obratili smo se svim općinama i Gradu Imotskom da pripomognu izlasku ove knjige. Uplate polako pristižu. Tako će svaka od tih općina i Grad dobiti nekoliko primjeraka knjiga za svoje potrebe.

Spomenuli ste ovdje i jedan poseban dan koji će se obilježiti u svibnju. Može malo više o tome?

Ponosno ističemo da će se ove godine u svim našim školama pojedinačno i centralno u Imotskom svečano po prvi put obilježiti Dan zavičaja. U centralnom će programu sudjelovati predstavnici svih škola kao i Glazbena škola dr. fra Ivana Glibotića. Program će biti sastavljen od recitala, glazbenih točaka, izložbe zavičajnih radova te kviza za učenike. Bit će zanimljivo! Na kraju treba spomenuti da nam je u planu izrađivati zavičajne kalendare, razglednice, objediniti postojeće zavičajne materijale u zavičajnu zbirku i stvaranje novih. Koliko god mislili da smo sve obuhvatili, uvijek naiđe nova ideja i potreba za drugim materijalima pa u njegovom konačnom obliku ne možemo još uvijek sve reći.

RAZGOVARAO: DARKO LONČAR

Ante Karin
imotska krajina
Intervju Ante Karin
Knjiga Priče iz zavičaja