Biloš: Volim raditi s djecom, temelj svega je odgoj!

Prvi dan Nove godine nekima je bio odmor, nekome radni, ali kako kaže naš sugovornik, to je čast. A čast je bilo otići u Imotska Poljica i razgovarati s Daliborom Bilošem, nedavno nagrađenim profesorom tjelesnog u OŠ Tina Ujevića, u Krivodolu, koji je u kratko vrijeme protekle godine osvojio dvije vrlo vrijedne nagrade s županijskog i državnog nivoa te se okitio medaljom kralja Tomislava kao najuspješniji školski sportski djelatnik 2025. godine.

Zadnji put smo ovako razgovarali u proljeće 2014. godine, tada kao obrambenim igračem NK Kamena. Puno toga se Daki promijenilo. Stariji smo, iskusniji, s drukčijim pogledima na život, ali i dalje u sportu?

Da, i prvi intervju u 2026. godini što je čast. Sjećam se i tog iz 2014. i da promijenilo se dosta toga. Više nisam aktivan kao igrač, čak više nisam ni aktivni trener u nogometu još od prošle godine. Sad sam u OŠ Tin Ujević Krivodol i posvetio sam se malo više školskom sportu.

Ušli smo u 2026. godinu, a godina iza nas za tebe je svakako bila uspješna. Doslovno pred njen kraj nagrađen si s dvije prestižne nagrade, je li tako?

Na kraju godine uvijek se nagrađuje u sportu i u svim drugim branšama, tako i nastavnici ili sportski djelatnici za svoje uspjehe. Jedna od nagrada bila je ona od Splitsko-dalmatinske županije za najuspješnijeg školskog sportskog djelatnika. Razlog za što je ona dodijeljena meni dolazi iz više aspekata. Ja sam inače tajnik imotskog školskog sportskog saveza zadužen za organizaciju svih školskih sportskih natjecanja koje se događaju u Imotskoj krajini i za osnovne i srednje škole.

Osim toga aktivno sudjelujem u radu županijskog školskog sportskog saveza, provodim njihove projekte i u našoj osnovnoj školi provodimo te projekte kao i školska sportska natjecanja u kojima sudjelujemo dosta aktivno i većini sportova. Prošle smo godine imali dosta zapažene rezultate, skoro desetak županijskih natjecanja, četiri državna i na kraju natjecanje u nogometu gdje smo osvojili treće mjesto na državnom natjecanju, tako da s obzirom na rezultate, veličinu škole i broja učenika mislim da je to sve skupa doprinijelo tome da te nagrade budu dodijeljene baš meni.

Biti „Sportsko ime Dalmacije“, a k tome i najuspješniji školski sportski djelatnik u županiji za proteklu godinu nije mala stvar. Koliko ih se zapravo natjecalo zajedno s tobom?

Pa iskreno i nije mala stvar. Ne znam koliko je bilo kandidata, ali kandidati su svi nastavnici TZK-a, koji rade u osnovnim i srednjim školama. Konkurencija je dosta velika, županija je isto velika, a dobitnik samo jedan. Što se tiče nagrađenih školskih sportskih osoba ili momčadi imate tri nagrade. Jedna je za mušku ekipu, druga za najuspješniju žensku ekipu i treća za djelatnike.

Koliko je u današnjem vremenu izazovno raditi s djecom bilo u školi ili u nekom nogometnom klubu?

Dosta se toga može vidjeti ne samo na terenu nego i u medijima. Proživljavamo neke nove trendove i jako je izazovno i zahtjevno. Mi na selu imamo prednost i tu sreću da su nam djeca još zaigrana i željna aktivnosti, suradnje i uspjeha. Sve to skupa i dalje daje dobre rezultate, a time i motiv za rad s djecom.

Što je po tebi potrebno da bi djeca izrasla u jednog kvalitetnog sportaša?

Odgoj prije svega, da izrastu u kvalitetnog čovjeka. Uvijek se trudim prema djeci tako postaviti. Djeca mi ponekad kažu da sam strog. Da, ali broj jedan je odgoj. Iza toga dobit ćemo sve ostalo. Većina njih danas-sutra neće biti profesionalni sportaši, ali većina njih bi trebala izrasti u dobre ljude i marljive radnike. Strogo, ali pravedno.

Nakon nagrada za najboljeg u županiji uslijedila je i ona državna. Ideš u Zagreb, gdje dobivaš nagradu od Hrvatskog školskog sportskog saveza. Koja ti je, onako, srcu draža?

Kod nas kažu da je najvažnije biti „prvi u selu“. Nekako ti je draža ta nagrada kad si prvi u selu nego kad si prvi u državi. Mislim da je odgovor jasan, ali ipak nagrada koju daje Hrvatski školski sportski savez je nagrada koja je vrh, tako da je i to isto vrlo bitno.

Koji je tvoj životni moto za uspjeh?

Red, rad i disciplina. Iz tog će se uvijek dogoditi nešto dobro. Što sam god radio u sportu uvijek sam se držao toga i poanta svega je da se trudiš i radiš kvalitetno, a rezultat će doći.

Kao bivšeg obrambenog igrača Kamena ne mogu, a da ne pitam kako gledaš na ovu situaciju oko kluba pa i vjerujem nikad dublju krizu rezultata?

Malo je škakljivo i nezgodno komentirati, ali čujte svi bi voljeli da je to rezultatski puno bolje. Ako je to trenutak ili nekakva odluka o nekakvom procesu i planiranju za budućnost, onda treba proći i krize. Treba možda i ispasti iz lige, ako će se sutra iz toga stvoriti nešto drugo i nešto bolje. Ne gledam kritično na tu situaciju i velika je realnost da će se ispasti iz lige jer samo tri osvojena boda u polu-sezoni djeluju nemoguće za spasit se, no s Kamenom se nikad ne zna. Šest utakmica kući u nastavku može biti dosta pozitivno i dobro, ali svaka od njih se mora dobiti. Pozitivna stvar u Kamenu je infrastruktura koja se radi na veliko. Obnavlja se cijeli stadion, tribine, zgrada i nije sve tako crno. Nadamo se da će to ići i rezultatski na bolje jer Kamen je dugo godina treće-ligaš, jedan od najdugovječnijih i bila bi šteta da ispadne.

Prošao si kroz omladinski pogon kluba, trenirao djecu. Vidiš li se danas-sutra na klupi seniora Crnih?

Pa bilo je ponuda i više razgovora na tu temu, ali ja volim raditi s djecom. Fokus je na tome i nemam toliki gušt raditi s odraslima. Moguće je da će se to i promijeniti jer isto tako nikad nisam razmišljao da ću napustiti nogomet u potpunosti, pa se dogodilo. Nikad ne reci nikad!

I nakon toliko vremena za kraj dolazimo opet do onog pitanja oko nadolazećeg SP-a, ovog puta u Americi, Meksiku i Kanadi. Dalibore, kakve su nam reprezentativne šanse?

Hrvatska reprezentacija stvorila je identitet pobjednika. Imaju mentalitet kao rijetko koja reprezentacija i ni u jednom lošem trenutku ne gube glavu. Idu do kraja i to nam se više puta pozitivno vratilo, rezultatski. Napravili smo velike stvari i dobra je stvar što ima dosta tih igrača koji su prošli dva svjetska prvenstva. S obzirom na to da je prvenstvo dosta prošireno i da može proći i onaj treći u skupini, mislim da prolaz naše skupine ne bi trebao biti upitan. Svašta je moguće, ali mislim da bi Hrvatska rutinski trebala to odraditi i proći u drugi krug.

RAZGOVARAO: Darko Lončar