Đuzel: Ozbiljan smo klub, pokušat ćemo izboriti rang više!
Uoči početka zimskih priprema za uvijek buran proljetni dio sezone i povratka na zelene travnjake razgovarali smo s prvim čovjekom kluba s Gospina doca – Lukom Đuzelom. Kakve su ambicije NK Imotski i što ga konkretno tišti neke su od tema ovog zanimljivog sportskog intervjua.
Luka, nogomet trenutačno miruje. Jeste li zadovoljni do sada postignutim u jesenskom dijelu sezone 1.ŽNL?
Prilično sam zadovoljan, ali moglo se i bolje. Ozbiljan smo klub, s jakim omladinskim pogonom i naš cilj se zna – pokušati ostvariti jedan rang više.
Kako ste se snašli na Gospinu docu kao prvi čovjek kluba i je li zahtjevno brinuti se baš o svemu?
Malo sam iznenađen, samim time kojom je to brzinom išlo. Klub smo pokušali spasiti od gašenja. Napravili smo plan stabilizacije i mislim da smo na pravom putu što se tiče uređenja kluba.
Po igri i igračkom kadru Imotski napokon djeluje dobar, siguran i stabilan klub, koji ne mora strepiti od ispadanja, no liga je rekao bih prilično zahtjevna. Više je klubova u igri za vrh. Hoće li biti teško u nastavku?
Hoće sigurno, no nema predaje! Ako uzmemo prvo mjesto, bilo bi dobro da iziđemo iz ove lige. Svi se pojačavaju, a mi ćemo pokušati.
Za proljeće ćete se sigurno još igrački pojačati?
Radimo na pojačanjima i pregovaramo s određenim igračima. Takvi igrači samo dolaze u obzir, koji su prava pojačanja. Oslonac ekipe su Imotski i imotska djeca. Imamo jednog igrača iz Posušja i Otoka i mislim da je to jedini način da napravimo rezultat.
Spomenuli smo kako je klub igrački stabilan. Kako je s financijama? Pomažu li sponzori, Grad?
Tu je naš najveći problem, međutim, Imotski je mali grad i što Grad obeća, to i ispoštuje. Sponzori i donacije iznose 70% budžeta i oni svoje također naprave i ispoštuju.
Tri godine su da ste preuzeli vodstvo kluba, a u te tri godine pokrenuli ste onu čuvenu akciju „Tvoj stolac za Gospin dolac“, za koju svi znaju te ljetni dječji turnir „Podno kule od kamena“, koji u Imotski okuplja sve više klubova, a time i djece. Na što ste prvenstveno ponosni?
Ponosni smo na cjelokupan rad što se tiče ekipe i uređenja stadiona. Napravili smo tu akciju gdje smo oko 3000 stolica kupili i montirali od donacija. Najizdašnija je došla iz Australije od Hrvata iz Melbournea, a prvu stolicu je uplatio čovjek iz Austrije. Dječji turnir nam je bio cilj i to uspijevamo dignuti na veću razinu, međutim, najveći problem je smještaj ekipa. Ovi nisu dostatni da bi primili sve ostale. Nama je cilj ovaj stadion još više podignuti, a spomenik Mati Parlovu na samom ulazu dat će mu samo još veću vrijednost.
Kakva je situacija u klubu kad je u pitanju omladinski pogon?
Kada smo došli u klub zatekli smo ukupno 27 djece. Sada imamo osam kategorija i 270 djece. Osam je trenera u omladinskom pogonu, od toga je pet magistara kineziologije. Svi treneri su licencirani. Juniori su nam prvaci na polu-sezoni. Uz talentiranu grupu juniora imamo ih dosta i u ostalim ekipama. Konkurenti smo, dakle, u svim kategorijama, a sljedeći cilj bit će odabrati voditelja nogometne škole.
Negdje pročitah da su ambicije kluba osim stabilnosti, biti i pri vrhu. Znači li to da odustajete od većeg ranga?
Pa cilj je jedan rang više i tu nam je mjesto. Ponavljam, pokušat ćemo to izboriti s prvom ekipom, ali nije uvjet.
To su želje za 2026. godinu?
Da!
Imotski ima jedan od najljepših stadiona na svijetu i to je više puta medijski potvrđeno, no Imotski nema pomoćni teren. Koliko to stvara problem u razvijanju igrača?
S obzirom na to da infrastruktura NK Imotski nije dostatna, imamo problem. Sve se radi na jednom igralištu i svaki centimetar tog terena je iskorišten. Sad smo u postupku rješavanja jednog pomoćnog i malog terena na istočnoj strani s umjetnom travom i na južnom dijelu s nogometnim poligonom. Sve to radimo koliko nam prostor dozvoli. Klub je, također, u postupku rješavanja (zajedno s Gradom) i oko velikog semafora s 28 kvadrata. Riješene su nove klupe za rezervne igrače i one će doći ovih dana.
Kako Vam se čini ova naša reprezentativna skupina za nadolazeće Svjetsko nogometno prvenstvo?
Mi smo reprezentativno jako dobri i obiteljska smo ekipa. Naravno da vjerujem u prolaz skupine, čak i više od toga.
RAZGOVARAO: DARKO LONČAR
