FRA JERKO KOLOVRAT, župnik u imotskom Slivnu i dobitnik Rektorove nagrade u Rimu: Korizma je više od posta i nemrsa, a čovjek bez Isusa jadan i bespomoćan
Imali smo žarku želju s njim popričati u ovo korizmeno vrijeme i u dubini sebe znali smo da će nam izaći u susret. Fra Jerko Kolovrat, jednostavna je osoba. Sve smo brzo dogovorili.
Fra Jerko, prilično duboko smo zagazili u korizmu. Dijele nas dvije nedjelje do Cvjetnice, tri do samog Uskrsa. Je li korizma samo post i nemrs na Pepelnicu, odreći se nečega tih 40 dana ili nešto više?
Vjerujem da ćemo se svi složiti da je korizma nešto više od posta i nemrsa, ali nikako ne bismo trebali podcjenjivati te dvije drevne asketske prakse. Post i nemrs mogu nam poslužiti kao dobra vježba u usmjeravanju na ono „nešto više“. Pitam se, ako se čovjek ne može odreći čokolade ili kruha, kako će imati snage odreći se grijeha, što je puno teže. U svakom slučaju, smisao korizme ne iscrpljuje se u postovima i odricanjima već u usmjeravanju našeg duha i cijelog bića prema obnovi naših krsnih obećanja, tj. našeg potpunog predanja Bogu i odreknuća od zla. Stoga je korizmeni imperativ sažet u riječima koje smo čuli na obredu pepeljenja: „Obrati se i vjeruj evanđelju!“. Obratiti se znači odvratiti se od zlih putova i vratiti se na put Božji, a put je Božji jedini na kojem čovjek može doživjeti puninu radosti i slobode te iskusiti što to znači biti zahvaćen i preobražen Božjom ljubavlju i blizinom.
Kako provesti ovo vrijeme pred nama? Brzo će doći Veliki tjedan…
Vrijeme koje je pred nama odiše pozivom na ozbiljnost jer se pripremamo za slavlje najvećih otajstava našeg otkupljenja, osobito u Vazmenom trodnevlju. Potrebno je uložiti trud i vrijeme u pripravu vlastitog duha za nadolazeće blagdane. Bilo bi tužno da se na Uskrs dogodi da nismo u stanju primiti darove koje nam Bog po Uskrsnuću svoga Sina radosno daje. Da bi dar Uskrsloga Krista u nama zaživio, potrebno je ući čitavim svojim bićem u otajstvo našega spasenja, s Kristom po njegovoj muci i smrti uroniti u tamu i smrt te po njegovom Uskrsnuću izroniti na svjetlost i vječni život. U praktičnom smislu to znači udaljiti iz života sve ono što nas sprječava da budemo blizu Bogu te uvesti u život sve ono što nas Bogu približava: molitva, sakramenti, djela milosrđa, razmatranje tekstova iz Svetog pisma i sl.
Čega bi se vjernici trebali odreći u korizmi? Neki preporučuju mobitele…
Ako me mobitel priječi da budem Božji, onda je odreći se mobitela krepostan čin. Međutim, govoreći o odricanju, mislim da je kudikamo važnije odreći se: ogovaranja, psovke, suvišnih riječi, klevetanja, neumjerenosti u jelu i piću, bluda i razvrata, duhovnog nemara i lijenosti, zanemarivanja molitve i sakramentalnog života, sebičnosti, škrtosti, taštine, oholosti, stavljanja iznad drugih, pohlepe, gramzljivosti, neiskrenosti, preuzetnosti i sl. Rekao bih da je zahtjevan posao pred nama…
Koliko smo danas duhovno i moralno pali kao ljudi?
Teško je dati preciznu procjenu, pogotovo jer je danas općenito među ljudima i u medijima pregršt negativnih tema. Unatoč svim negativnostima, ovaj svijet ipak pripada Bogu i njegova će se volja za čovjeka kad-tad ispuniti. Ta činjenica rađa u nama krepost kršćanske nade koja nadilazi svaki optimizam. Nije potrebno toliko se zamarati moralnom dekadencijom već time kako donijeti sve više dobra i svjetla u ovaj svijet do kojega je Bogu itekako stalo. Kršćani nisu oni koji se bore PROTIV ovoga ili onoga, kršćani su oni koji se bore ZA istinu, dobrotu, ljubav, pravdu i sl. A kada se čovjek bori ZA dobro, samim time sužava prostor i prigode za zlo u svojoj okolini. Nije važno koliko nas je već kakvi smo u svjedočenju evanđelja. Da bi to bilo moguće, naš duh mora biti nošen Duhom Svetim jer bez njega ne možemo učiniti ništa. Zato je od presudne važnosti ustrajnost u molitvenom životu.
Kako Vam je u samom Slivnu na župi, je li zahtjevno?
U Slivnu se jako dobro osjećam i doživio sam da Slivanjci jako puno drže do svoga župnika. Vrline koje ih rese, ljubav su prema Bogu i domovini nam Hrvatskoj. A živjeti u takvom ozračju nije teško. Međutim, i Slivanjci su ljudi i nisu zaštićeni od iskušenja kroz koja današnji čovjek prolazi. Izazovi su mnogi i različiti, ali nastojimo kao župna zajednica u Božjem duhu s njima se suočiti i kroz njih kročiti. U tom smislu rad s ljudima uvijek je zahtjevan, pogotovo kad ti je na leđima odgovornost za njihovo duhovno dobro. Lako je obnoviti zidine, ali obnoviti ljudska srca zahtjevno je poslanje.
Nalazi li se Crkva na prekretnici posljednjih vremena?
Drugih vremena od ovih nemamo. Kakva god da jesu, naša su. Velike su promjene u svijetu, a samim time i u Crkvi. Svaka kriza i kušnja ujedno je i prilika za rast. Vjerujem da se kao Crkva nalazimo u prilici da rastemo u jedinstvu jer je upravo ono sada na najvećoj kušnji. Prionuti nam je kao i u prošlim vremenima uz Crkveno učiteljstvo i Petrovog nasljednika papu Franju. Ako ne krenemo tim putem, prijeti nam nejedinstvo i podjele unutar Crkve, a to znači pasti u zamku zloga koji mrzi svako jedinstvo, a osobito ono jedinstvo kojim se diči Katolička Crkva – Kristovo tijelo.
Gledajući sve ovo danas oko nas u vremenu brzog načina života, svakojakih previranja i napretka tehnologije, je li Krist danas hajmo tako reći dovoljno „aktualan“?
Evanđelje je uvijek bilo aktualno i takvo će i ostati. Kristova poruka je živa i jedina kadra u dubini dotaknuti čovjeka. U suštini su pitanja koja čovjek sebi postavlja uvijek ista, a to su egzistencijalna pitanja: od kud dolazim, zašto sam ovdje, kamo idem i koji je smisao moga života? Prave odgovore na ta pitanja može dati samo Bog jer, kako kaže sv. Augustin, nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi, Gospodine.
Koliko njegova blizina može utjecati na naše živote?
Isusova blizina ne samo da utječe na naše živote nego je njegova blizina razlog našega postojanja. On nas je u život pozvao, On uzdržava naš život i On nam je pripravio vječno prebivalište na nebesima. On je Alfa i Omega, početak i svršetak svega. Onaj tko je dovoljno hrabar da dopusti Bogu da mu bude blizu, već ovdje i sada može okusiti djelić raja, biti dionikom, makar djelomično, nebeske radosti. Bog nas je za blizinu s njim osposobio i po svome Sinu Isusu pokazao put kojim trebamo hoditi da bismo tu blizinu živjeli i proživjeli.
Dolazite li na Cvjetnicu u Imotski gledati ovogodišnji prikaz Isusove Muke?
Imotska muka posebno je emotivan događaj za sve nas Imoćane. Možda je to jedini dan u godini kad svi dišemo kao jedno. U toj noći, na Cvjetnicu, Isus je u središtu našega grada i svih Imoćana. Iako su u živim slikama prikazani mučni i posljednji trenuci Isusovog ovozemaljskog hoda, to ne priječi da ta večer odiše posebnom ljepotom. Ljepota križa je u tome da nam najopipljivije svjedoči koliko je velika Božja ljubav prema čovjeku. Da, ako Bog dade, i ove ću godine gledati Imotsku muku, ali kroz objektiv pomažući ekipi u snimanju.
Koju bi duhovnu poruku poslali vjernicima i našim čitateljima u vremenu iščekivanja Uskrsa?
Vrijeme je da se klonemo svake površnosti i zaronimo u dubine Božje ljubavi koja nam se očitovala u Isusu Kristu. Bez Isusa, čovjek je jadan i bespomoćan, a s Isusom može sve pa čak i ono što se po ljudsku čini nemogućim. Svim čitateljima želim obilje Božjeg blagoslova i miran i plodonosan Uskrs.
RAZGOVARAO: DARKO LONČAR
