Goran Ivanišević i službeno u Međunarodnoj teniskoj kući slavnih
Davor Puklavec/PIXSELL Goran Ivanišević i Španjolka Conchita Martinez, dvoje wimbledonskih pobjednika, osvajači olimpijskih medalja i brojnih drugih naslova, koji su obilježili ’90-te godine prošlog stoljeća u svijetu tenisa, morali su u Kuću slavnih biti uvršteni još prošle godine. No, kako to već biva s Goranom, moralo se dogoditi nešto nesvakidašnje. Svijetom se raširio koronavirus i svečanost je odgođena za godinu dana, spojena s “klasom 2021.”.
Goran je navikao čekati. I na wimbledonski trofej je čekao devet godina od svog prvog finala, po putu izgubio još dva, da bi konačno dočekao trijumfalnu 2001. zbog koje je 2020. ušao u Kuću slavnih.
-Ne mislim da je bilo vrijedno izgubiti prva tri finala. Bilo bi najbolje da sam i u njima pobijedio. No, sve se vratilo. Kad sam trebao osvojiti, nisam to učinio, a osvojio sam ga kad nisam trebao ni igrati, ali sam imao sreće da sam dobio pozivnicu. Vrijedilo je čekati i ne odustati. Odustati je lako. Borio sam se, vjerovao sam i na kraju se isplatilo- rekao je Goran na naše pitanje je li vrijedilo izgubiti prva tri finala da bi dočekao onakav trijumf 2001.
Upitali smo ga i može li usporediti osjećaj ulaska u Kuću slavnih s bilo čim u karijeri ili bilo kojim događajem iz života.
-Ništa nije usporedivo s tim. Ovo je vjerojatno nešto najveće što mi se dogodilo. Kad sam jučer ušao u muzej i vidio sva ta velika imena iz povijesti, a onda vidio da su tamo i moji predmeti, pitao sam se – što ja radim ovdje. Dobro, imao sam ulaznicu za muzej, ali onda sam shvatio da sam uspio. Ovo je nešto za što sam radio na svakom treningu, u svakom meču koji sam odigrao. Ovo je vrijedilo svakog razočaranja, svake suze i svakog osmijeha. Svega toga ću se sjetiti kad budem držao govor. Hvala svim koji su mi pomogli u tome. Zbog njih sam danas ovdje.
