INTERVJU Mario Ljubičić: Imao sam puno obećanja. Želim krenuti raditi bez ičijih lažnih potpora
Mladi inovator iz Runovića, 23-godišnji Mario Ljubičić, pokretač Ljubičić technology, sada je već dobro poznato ime u svijetu inovacija. Student elektrotehnike javnosti je postao poznat izumom električnog automobila s djelomičnim samonadopunjavanjem baterije kojeg je nazvao EM-Mobile, a nakon toga i sa svojim pametnim električnim biciklom Guide-B kojeg je nedavno predstavio u Imotskom na Modrom jezeru.
U razgovoru za naš portal ispričao nam je sve o svojim inovacijama, planovima za budućnost, ali i o problemima i razočaranjima s kojima se na svom putu susretao.
– Sami počeci su bili 2016. godine, kada sam malo intenzivnije krenuo sa elektromobilizmom. Tada sam ispred svoje kuće radio karting formulicu i kroz to došao do ideje o sistemu za nadopunu energije. Prva verzija koju sam napravio bila je mala i slabo je punila, ali je ipak bio sistem koji je obećavao. Počeo sam i razmišljati kako ga ugraditi u automobil, a kako na tržištu nisam nalazio ni jedan koji bi odgovarao mojim potrebama, dizajnirao sam svoj od nule.
Senzonskim poslovima do novca za daljnja ulaganja
Da bi financirao svoj električni automobil, da bi ga uopće uspio napraviti, radio je i sezonske poslove od kojih je sva zarada išla u automobil.
– Nakon što sam napravio nacrte, otišao sam na sezonu, radio na Palmižani i sav zarađeni novac uložio u alate za zavarivanje, napravio neke svoje, kupio potrebni materijal, a kako nisam imao ni garažu sve sam radio u dvorištu iza svoje kuće i do ljeta 2018. godine završio sam elektro automobil.
Istaknuo je kako mu nije bio cilj dizajn automobila koliko njegova funkcionalnost, te je automobil u potpunosti prilagođen njegovim inovacijama.
– Prilagodio sam ga u potpunosti svojim inovacijama, tako ga se, za primjer, može kontrolirati i voziti preko mobitela. Ali opet najvažniji njegov dio je taj sistem za nadopunu energije, koji termalnu energiju motora preko elektromagnetske sile pretvara u električnu energiju. Baterija se puni kad automobil stane, dok vozi auto koristi energiju baterije, a kad stane uskladištena energija se raspoređuje po baterijama. To je jedan složen proces, malo i teško za objasniti, jer baterija ima više odjeljaka i sistema za filtriranje te energije prije nego ona dođe do same baterije i to je taj neki sistem.
Nakon što je napravio svoj automobil sudjelovao je na brojnim sajmovima inovacija na kojima je redom osvajao prva mjesta, a to mu je, kako kaže, dalo samo dodatni vjetar u leđa.
Sudjelovanja na sajmovima i prve nagrade
– Nakon što sam napravio automobil, te 2018. godine sam išao i na prve sajmove inovacija, na kojima sam osvojio sve prve nagrade. Prvo sam osvojio zlato za najbolju Dalmatinsku inovaciju, pa u Ivanić Gradu na međužupanijskom sajmu inovacija i nakon tog u Zagrebu na međunarodnom sajmu gdje je bilo više od 600 inovacija. Tu sam uz zlato osvojio i nagradu za najpopularniju inovaciju. Sve mi je to dalo vjetar u leđa, a i nisam se više smatrao samo nekim likom koji radi iza svoje kuće neke čudne stvari, već da u tom ima i neke budućnosti.
– Taj sistem za nadopunu energije je cijeli originalno moj, što je i u patentnom zahtjevu i detaljno objašnjeno. S tom baterijom nisam beš previše htio izlaziti. Planirao sam prvo nešto zaraditi pa da ja krenem to proizvoditi. Ali na svakom sajmu inovacija to bi sve zanimalo pa sam morao objašnjavati kako funkcionira. Jer kad dođem na sajam s automobilom, svima je to zanimljivo, interesantno, ali kad pročitaju da je s nadopunom energije odmah sva priča krene na to. Tako da bi sav trud na autu od elektronike, softvera i svega ostalog čak i nekako pao u drugi plan, jer imaš nešto puno bolje. Tako da bi na kraju sva priča završavala s tim sistemom nadopune energije. Ali opet ne bi im otkrivao taj ključ svega toga, to bi zadržao za sebe.
Novi izazov električni bicikl
Kako je automobile bez početnog kapitala teško razvijati, okrenuo se drugim inovacijama i električnom biciklu.
– Iako sam imao još sistema za razvijati na automobilu, to je iziskivalo veliki financijski ulog, a kako nisam imao mogućnosti za to, počeo sam razmišljati što dalje. Što bi to moglo uspjeti, a da je ostvarivo tu u Imotskoj krajini jer sam uvijek želio ostati i nešto tu pokrenuti. Tako sam primijetio da u Imotskom raste broj smještajnih objekata i privatnih iznajmljivača, dolaze turisti, žele posjetiti najljepšu prirodu, vidjeti najatraktivnije lokacije, probati lokalnu gastronomiju i nekako me odvuklo na bicikl. Tako da sam opet od nule krenuo u dizajn bicikla, ponovo s našom baterijom, elektronikom i posebnim softverom. Htio sam da bicikl bude zabavan, edukativan, siguran, da misli i da se prilagođava korisniku, jednom riječju da napravim pametan bicikl.
– Tako sam, uz pomoć rođaka Ivana Ljubičića, koji je razvio softver, dok sam se ja bavio elektronikom već nakon mjesec dana imali gotov prototip. Radili testiranja baterije, koja je zanimljiva po tome što nema gubitaka na toplini, ne zagrijava se, a to joj produživa vijek trajanja i domet. Testirali smo elektroniku, softver, povezivanje na internet, GPS, da sve bude idealno. Kreirali smo i kacigu preko koje bicikl komunicira s korisnikom, preko koje mu daje informacije. Dobili smo bicikl koji ima domet od 180 kilometara.
Nakon što su predstavili prvu verziju bicikla, ponovno je na sajmovima inovacija osvojio brojna priznanja i nagrade.
– Naš prvi bicikl smo prezentirali na međunarodnom sajmu inovacija prošle godine u 11 mjesecu, gdje smo osvojili najveću nagradu kakvu nismo osvojili ni s autom. To je bio Grand Prix koji se obično dodjeljuje velikim firmama, ali eto pošlo je za rukom da mi osvojimo. To mi je dalo sigurnost da je to ta inovacija i da idem pravim smjerom i da trebam razvijati te bicikle. Testirajući svaki dio bicikla provodeći razne simulacije, prilagodili smo ga da bude što jednostavniji i da bude prilagođen serijskoj proizvodnji.
Serijsku proizvodnju električnog bicikla planiraju do kraja godine, a ističe i kako mu se nakon predstavljanja službene verzije javljaju brojni zainteresirani kupci.
– Početkom ove godine počeli smo raditi s Tehnološkim parkom u Posušju koji ima na raspolaganju opremu vrijednu gotovo 2 milijuna eura, odlične ljude i inženjere koji prema našim nacrtima izrađuju bicikl, dok tu u Runoviću radimo bateriju, svu plastiku, elektroniku i softver i tako dobijemo konačan proizvod naš Guide B bicikl koji je službeno predstavljan u Imotskom 2. lipnja. Nakon toga skoro svaki dan nam se javljaju brojni kupci koji žele kupiti i po nekoliko komada, koje bi prodali da ih imamo. Ali sad spremamo serijsku proizvodnju, lokalno se povezujemo i sve ide svojim tokom, onako kako smo i planirali.
Korona kriza malo poremetila planove
Dodao je i kako im je korona kriza malo poremetila planove, ali ne u tolikoj mjeri koju su očekivali.
– Korona kriza nam i nije toliko poremetila planove, iako bi bilo bolje da je nije bilo. Imamo nekih gubitaka, ovo je ipak turistički proizvod, ali ljudi nam se javljaju i bolje nego što smo očekivali s obzirom na to da su i oni zbog krize dosta izgubili. Spremamo i sto komada koje ćemo dati za iznajmljivanje gradovima. Tako da će turisti imati mogućnost da skinu aplikaciju i iznajme naš bicikl i idu dalje. A bicikl je prilagođen svim terenima, testiran, zabavan, edukativan, siguran i lagan za voziti.
Budućnost vezana uz Imotsku krajinu
Bilo je i ponuda za odlazak u inozemstvo, ali ljubav prema Imotskoj krajini i želja za ostankom su na kraju presudili.
– Bilo je svakakvih ponuda za odlazak i za rad negdje drugdje, kako dobrih tako i loših, one dolaze i dan danas. U Imotskom je ovo teško raditi,mi smo tu može se reći pioniri s ovakvim stvarima. Ali eto, uspio sam odoljeti svim tim ponudama, jer me jedino ovi kraj inspirira za nastavak mog rada. Uživam u elektromobilizmu, radim to sa strašću i hoću da se to radi tu u mom kraju. Jer nije sve u parama, ne treba trčati za njima. Želim raditi ovo što volim i želim raditi tu u Imotskom. Trenutno me ne zanimaju nikakve druge ponude. Inspiraciju nalazim u tome što sam zdrav tako da ništa ne smije biti teško,moramo se boriti pravim putem.
O imenima firmi koje su se javile nije htio, samo je naglasio kako je bilo dosta jakih imena.
– Ne volim nikada o imenima, ali mogu reći da je bilo ponuda iz dosta dobrih i poznatih firmi, i za dobre funkcije, čak i da vodim neke odjele. Bilo je raznih ponuda ali jednostavno hoću da se to tu radi i da se nešto stvori. Ne želim kukati i negdje otići, hoću se boriti i tu uspjeti. Iako zbog toga imamo problema s privlačenjem investitora. Kada čuju da želimo raditi i ostati u Imotskom nije im baš drago. Bar su takva moja dosadašnja iskustva bila. Nisu baš voljni ulagati u razvoj bicikala u Imotskom ali teško je odoljeti mogućnosti sudjelovanja u radu na ovakvom biciklu tako da imamo i mi svoje karte.
U međuvremenu je osnovao i Ljubičić Technology j.d.o.o., preko koje rade brojne druge poslove za različite firme, a sve kako bi isfinancirali svoje dosadašnje projekte.
– Kako bi isfinancirao svoje dosadašnje projekte, radim brojne druge poslove. Primjera, projektiram baterije za druge proizvođače, radim na razvoju automobila za druge firme… u biti razne poslove koji su amo reći u mojoj struci. A to mi omogućava da naša firma Ljubičić Technology opstane, da imamo za isplatu plaća. Planiramo sada i neka nova zaposlenja, gledamo i naći neki prostor u Imotskom, radimo na tome da pokrenemo proizvodni pogon u Imotskom.
Nedostaje sluh lokalne zajednice
Da je bilo više potpore od Splitsko-dalmatinske županije i Grada Imotskog možda se je moglo i više napraviti.
– Iz Grada Imotskog su voljni dosta toga reći, jaki su na riječima, ali su slabi na djelima. Za našu Općinu Runovići imam sve pohvale, puno su mi izašli u susret, a sad Grad Imotski to je druga priča. Više sam i postao imun na svakakva obećanja. Želim krenuti raditi, bez ičijih lažnih potpora. Želim kreirati nešto svoje i raditi na svome. I nikoga više opterećivati. Radim doslovno od jutra do mraka. Dignem se jutri u 7 i legnem u jedan drugog dana. Radim po cijeli dan na svemu ovome, na planiranju i razvoju proizvodnje, radim za druge i jednostavno se više ne osvrćem. Imao sam puno obećanja, čak i od našeg župana. Da bi me na kraju županija dosta slagala i dobro unazadila, tako da sam na to više i otvrda – istaknuo je pomalo razočarani Mario, pa nastavio:
– Možda sam i ja u sve to krenuo malo naivno. Vjerovao sam svima. Kad župan kaže imat ćeš toliko i toliko, pomoć će ti županija, ponadaš se da će tako i biti. Ali kad sam osjetio i vidio kakve su to sve laži i čega sve ima… Ali nema veze, ja se neću zainatiti pa iseliti, nego ću baš suprotno.
– Evo i primjer kako smo došli do sredstava da napravimo uopće i ovu garažu gdje sada radimo. Nakon jednog članka u Slobodnoj Dalmaciji, župan me je odmah poslije zvao i obećavao puno toga. Ja super zadovoljan. Mi pripremili i poslali sve nacrte, planove proizvodnje, sve u nadi kako ćemo dobiti neku potporu i pokrenuti proizvodnju. Odradili smo i dva sastanka gdje je on svašta obećao, čak i pred medijima. I sad čekamo… Prođe prvi misec, drugi, treći, četvrti, peti pa šest mjeseci. On stalno govori bit će, i tada sam vidio do od toga nema ništa. I negdje u to vrijeme bio sam u društvu fra Lazara Perice i kroz razgovor ispričao mu o svojim planovima i pokazao mu što sve želim napraviti. Njega je to toliko isfrustriralo da mi je dao sve što je imao. Organizirao je i akciju na Facebooku gdje se u tri četiri dana skupilo 40-ak tisuća kuna za moju garažu. Bilo je tu i nekoliko donatora i uz pomoć obitelji i prijatelja napravili smo tu garažu i počeli razvijati i raditi kako treba. I na kraju sve bez pomoći tih političara.
Iako je imao dosta loših iskustava s političarima i puno neostvarenih obećanja, vjeru u sebe i svoje mogućnosti kao ni ljubav prema tome što radi još uvijek nije izgubio.
– To je bilo samo jedan od mojih susreta s političarima, bilo je tu još dosta loših iskustava, lažnih obećanja, ali nije nešto o čemu vrijedi više razmišljati. Od tada me više ništa ne dira, a niti se osvrćem na politiku. Idem prema svojim mogućnostima i sa svojim znanju. Pa koliki bude moj domet i to je to. Ne tražim od nikoga ništa, nema tu velika kukanja. Meni je blagoslov što ja mogu ovo raditi i što se borim, jednostavno uživam u svemu tome – optimistično će Mario.
Cilj pokrenuti proizvodnju i nova zapošljavanja
Budući da su uspjeli naći i investitore, cilj je pokrenuti proizvodnju i zaposliti još radnika.
– Cilj mi je zaposliti još ljudi, jer imamo i projekte i neke nove proizvode. Trenutno smo u nekom plusu. Električna bicikla su pravo usmjerenje koje nam omogućava nadu u budućnost i financijsku sigurnost. To smo dobro usavršili i idemo sada tim smjerom. Imamo sada i investitore koji su voljni s nama raditi, ali o čijim imenima još uvijek ne bi jer tko zna što se sve može dogoditi. Razradili smo cijeli poslovni plan, izračunali svaki djelić i radimo svaki dan na nadogradnji i dodatnom usavršavanju.
Istaknuo je i kako je često razmišljao o prodaji nekih svojih sustava, pogotovo kada bi se rodile brojne druge ideje, a koje nije mogao ostvariti zbog nedostatka financija.
– Došlo mi je i često da prodam tu bateriju, taj sustav za nadopunu energije, kad se nakupi svega. Nemaš financije, nemaš ništa, a imaš nešto na čemu bi mogao profitirati i ići dalje, ali opet nešto vuče da zadržiš. Imaš neku nadu da će to u budućnosti uspjeti i da ćeš pomoću toga moći napraviti nešto dobro i plemenito. Mene je malo i strah prodati to nekome, bilo bi mi previše stresno razmišljati poslije o tome, da netko drugi radi na nečemu na što sam uložio puno vremena i truda. Ali naravno da sam razmišljao i o tome. Pogotovo kad dođu neke ideje za koje si siguran da bi se mogle dobro prodavati i na njima zaraditi, a za koje nemaš financija ili ideje kako do investicija da na njima radiš. Ali suzdržiš se i vjeruješ u svoj plan. I zadovoljan san svojim odlukama, pa bile one dobre ili krive.
Tada mu se pri ruci našao čekić, malo se zagledao u njega, podignuo ga i ponosno naglasio kako je to prva stvar koju je ikada napravio, a od toga je sve krenulo.
– Prva stvar koju sam ikada napravio, zavario je bio ovaj obični čekić, a nakon toga i stroj za rezanje željeza s kojima san na kraju napravio cijeli automobil koji je sada potpuno funkcionalan prezentacijski primjerak, a na kojem sam opet prezentirao sve svoje sisteme. Ja već imam verziju svog EM-mobila kako bi trebao izgledati kao konačni proizvod koji bi bio spreman za serijsku proizvodnju. Ali sve u svoje vrijeme. Prvo se želim razviti na biciklima jer je to neka sigurna budućnost, a onda ići na neke veće pothvate jer auto ipak zahtjeva više i vremena i financija – zaključio je Mario.
