Koštro: Matica je za svakog hrvatskog čovjeka, problem u imotskoj Gimnaziji je riješen!
Toga dana nije dugo razmišljao o našoj ponudi za intervju. Štoviše, dojma smo kako ga je jedva čekao i dočekao. Sve se nekako posložilo što se tiče tema, a i nebo nam se smilovalo boraveći tog jutra na otvorenom. On je čovjek koji voli Boga, Hrvatsku i svoju obitelj. Ne samo da je profesor povijesti u imotskoj Gimnaziji dr. Mate Ujevića, već je naš sugovornik odnedavno i predsjednik ogranka Matice hrvatske u Imotskom – Dragutin Stjepan Koštro.
U ljeto prošle godine preuzeli ste vodstvo ogranka Matice hrvatske u Imotskom, pa evo za početak recite nam kako se do današnjih dana rađala Matica hrvatska?
Matica hrvatska nastala je 1842. Naš rođendan bio bi negdje 10. veljače, a ona se prvo zvala Matica ilirska. Ona je odigrala ključnu ulogu pri stvaranju moderne hrvatske nacije odnosno tijekom hrvatskog narodnog preporoda. Matica hrvatska borila se pretežno za to da se stvori jedan zajednički književni jezik, tako da je jedan od budućih predsjednika Matice Ivan Kukuljević – Sakcinski 1843 godine održao prvi govor u Saboru na hrvatskom jeziku. Kasnije je baš u njegovo vrijeme Matica promijenila ime iz Matica ilirska u Matica hrvatska i ona od tada do danas brani i čuva hrvatski identitet, kulturu jezika. Tijekom povijesti odigrala je nevjerojatnu ulogu u 19. stoljeću, početkom 20. stoljeća, između ratova, za vrijeme ratova. Njezino najteže razdoblje je bilo u vremenu druge Jugoslavije.
Naime, 1967. u Matici hrvatskoj je nastala Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika, koja je bila platforma za Hrvatsko proljeće, gdje smo mi Hrvati unutar Jugoslavije tražili svoj hrvatski jezik na svom teritoriju. Međutim Josip Broz Tito i komunistička vlast su reagirali vrlo burno. Potpisnici Deklaracije uglavnom su pozatvarani. On je doslovno izveo vojsku na ulice te je Hrvatsko proljeće zaustavljeno. Mnogo ljudi je dobilo otkaz i završilo u zatvoru naročito matičari. Tu ističem našeg predsjednika Vladu Gotovca, Franju Tuđmana. Đodana, Veselicu i mnoge druge proljećare koji su bili vezani za Maticu. Tako da Matica nije radila, bila je zabranjena od 71. do 91. kad se ona opet obnavlja u neovisnoj hrvatskoj državi. Neki su mislili da ona nije potrebna jer smo sad dobili državu, međutim, Matica je uvijek potrebna da čuva i brani hrvatski identitet, kulturu, jezik. Prvi predsjednik u samostalnoj Hrvatskoj bio je baš Imoćanin Vlado Gotovac.
Koliko je teško i odgovorno voditi jednu takvu povijesnu instituciju u malom gradu?
Moram priznati da nije baš lako, ali Bogu hvala u tome nisam sam. Ima nas nekoliko koji smo se uključili, a svako dva mjeseca imotski ogranak Matice dobiva po nekoliko novih članova, tako da nas je sad već 75. Kad kažem članova mislim na aktivne. Aktivni su oni koji plaćaju članarinu i čitaju jedan od tri ponuđena časopisa: Kolo, Vijenac i Hrvatska revija, tako da se nadam kako ćemo doći do brojke 100. Impresioniran sam koliko se ljudi javlja, pretežito intelektualaca, profesora, doktora, sudaca, međutim, moram naglasiti da Matica hrvatska nije samo za intelektualce. Ona je za svakog hrvatskog čovjeka koji voli svoj narod, svoj jezik, kulturu i zavičajnu baštinu, u ovom slučaju imotsku.
Ova 2025. godina jako je značajna za Hrvate. 1100 godina od Hrvatskog kraljevstva, 1100 godina od krunidbe prvog hrvatskog kralja Tomislava. Najavili ste jedan novi tim koji će biti, onako, dosta agilan u organizaciji raznih događanja, ali i u čuvanju hrvatske kulture i hrvatskog identiteta. S obzirom na to kako kod nas u krajini sve vrvi događajima (najviše preko ljeta), hoće li u Vašoj organizaciji biti nekih istaknutih događaja prije ljeta?
Bit će puno toga. Želimo uz pomoć građana koji vole Hrvatsku, Imotski, koji žele sačuvati bogatu imotsku kulturnu baštinu da nam pomognu u uključivanju. Imotski ogranak Matice bio je vrlo značajan cijelo vrijeme, imao je vrlo bogatu izdavačku djelatnost. Tu mogu istaknuti lik i djelo pokojnog Milana Glibote. Jako puno se pisalo i to je po izdavačkoj djelatnosti bio jedan od najjačih ogranaka u Hrvatskoj.
Mi kao novo vodstvo Matice osim što ćemo se baviti izdavaštvom, bavit ćemo se i drugim stvarima, pa tako ovdje najavljujem brojne javne tribine, izložbe slika, dovest ćemo važne intelektualce. Planiramo dovesti i neke predstave primjerice od Mira Gavrana. Vrlo bogat program smo pripremili. Mogu najaviti i predstavljanje knjige od našeg izumitelja Krešimira Mikulića, koji je podrijetlom Hercegovac, u Americi je djelovao i radio te je poznati bio američki izumitelj. To ćemo također predstaviti, tako da je program zaista buran. Kad me već pitate o Matici i 1100 godišnjici Hrvatskog kraljevstva tu moram pohvaliti našu Maticu u Zagrebu, koja je skupa s Družbom hrvatskog zmaja pokrenula zajednički program obilježavanja te godišnjice. Prvi grad kojeg je Matica u tu svrhu posjetila bio je Imotski i Bogu hvala to je bilo veličanstveno 1. veljače. Bila je prepuna dvorana i ovom prilikom zahvaljujem svojim gimnazijalcima koji su došli gotovo svi.
Hoće li u ovom programu što ste naveli biti i nekakvog programa za skorašnju obljetnicu prve hrvatske žrtve Josipa Jovića, bliži se malo po pomalo i Dan državnosti?
Mi smo zaista zamislili bogat program. Mogu najaviti javnu tribinu npr. o demografiji, hrvatskom jeziku. Matica je dala prijedlog, a hrvatski Sabor usvojio Zakon o hrvatskom jeziku da se zaštiti jezik u hrvatskoj državi odnosno da svaki javni natpis u Hrvatskoj mora imati osim engleskog i hrvatski prijevod. To je u biti naše djelo i ponos koje je Matica iznijela na prijedlog Sabora, a Sabor izglasao. Što se tiče domoljublja mi smo potpuno otvoreni, međutim, ne ovisi sve o nama. Svoj program predali smo Gradu Imotskom i očekujemo tu kako od Grada tako i županije neku materijalnu pomoć da bi mogli sve to realizirati. Mi smo udruga, ne kompanija.
Istaknuti hrvatski književnik i predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran, nedavno je prilikom posjete Imotskom kazao kako su ogranci duša Matice hrvatske. Tko je po Vama ostavio najvećeg traga u imotskoj Matici svih ovih godina?
Hvala Miru Gavranu što je to tako konstatirao i to je stvarno istina. Ogranci su jako važni, niču po cijeloj zemlji. Samo prošle godine se nekoliko tisuća ljudi učlanilo u Maticu. Najavljujem da će se sada u imotski ogranak u ožujku učlaniti 15-20 novih članova. Što se tiče imotskog ogranka definitivno je to pokojni Milan Glibota. On je ostavio nevjerojatan trag. Taj čovjek je doslovno živio za Maticu i ostavio je iza sebe veliku kulturnu baštinu, mnogo knjiga, spisa, dokumenata od velike vrijednosti.
Jeste li kao predsjednik imotske Matice predlagali Gradu da jednu od imotskih ulica imenuje po Vladi Gotovcu, koji je također bio predsjednik Matice hrvatske?
Vlado Gotovac ima onaj spomenik ispred škole Vergilija Perića i to je „jedini“ spomenik Vladi Gotovcu u Hrvatskoj. Vlado Gotovac ima jednu malu ulicu gore iznad Bazane, koja je, doduše, neprikladna za njegovo veliko ime.
Idemo malo na prosvjetu. Profesor ste povijesti u imotskoj Gimnaziji dr. Mate Ujevića. Tamo su još uvijek aktualni „mirni“ prosvjedi učenika zbog ovog zaključavanja po školama. Kako je raditi u takvim uvjetima i podržavate li učenike u prosvjedima?
Specifičan posao je raditi u školi, uvijek je bio. U današnje vrijeme je posebno teško raditi u školi kao profesor, nastavnik ili učitelj zato što se gube neke vrijednosti. Možemo pratiti kako nekako nestaju te konzervativne i tradicionalne vrijednosti u Hrvatskoj. Imamo krizu poštovanja prema autoritetima i općenito se gubi poštovanje prema autoritetima. Naravno da će se to odraziti na škole.
Glede ove situacije Ministarstvo je donijelo takvu odluku da se škole zaključavaju. Naša škola, gimnazija je to samo provela jer to provest mora. Učenici su protestirali da im to ne odgovara jer ne mogu izlazit vani kao prije kako su navikli. Ravnateljstvo škole ih je uputilo da svoje prosvjede ili neka nezadovoljstva pošalju na neku višu adresu jer oni nisu nadležni. Oni samo provode ono što je ministar naredio, ali učenici su puni razumijevanja i neće biti nekih problema. Između ostalog, to srednjoškolsko obrazovanje nije obvezno, a druga stvar obrazovanje je za njih. Učenici moraju shvatiti da ako ne idu u školu i protestiraju, to se odražava na nastavu koju oni gube. Oni su već prisutni na nastavi, tako da je taj problem riješen. Došli su na nastavu i to je prestalo.
Koliko jedan takav tzv. „đački bunt“, može potaknuti i druge da dignu glas i budi li se s ovim pomalo građanski aktivizam u Hrvata?
Kad je u pitanju građanski aktivizam, on već postoji. U jednoj demokratskoj državi kao što je Hrvatska mi imamo pravo izraziti svoje nezadovoljstvo, samo na jedan kulturan i primjeren način. Zašto to onda ne bi mogli i učenici? Ovo je nešto specifično jer izražavaju nezadovoljstvo prema školi u koju idu, ali mi zato nismo krivi jer nismo donijeli tu odluku. Škola samo provodi tu odluku, a oni su to shvatili i pokazali da su zreli.
Dobro, ali oni prosvjeduju zato što su zatvoreni, žele biti slobodni?
Da, ali oni preko velikog odmora mogu izlaziti. Preko malog ne mogu i to je jednostavno tako, što ne znači da će to trajati vječno. Neka se malo strpe i neka razumiju situaciju koja je izvanredna.
Znam da jako volite nadbiskupa i blaženika Alojza Stepinca, čiju smo 65. obljetnicu smrti prije koji dan obilježili. Koliko Stepinac danas ima duhovnog, vjerskog i psihološkog utjecaja na hrvatski narod?
Ima velikog utjecaja. Stepinac je poseban svetac s kojim se bavim više od deset godina. Održao sam nekoliko predavanja po Njemačkoj. Bio sam u: Frankfurtu, Stuttgartu, Münchenu, punili smo dvorane i ljudi su to rado slušali. Govorio sam i po Hrvatskoj i mislim da je Stepinac jako važan iz dvije stvari. Prva: Pokazao nam je kako se ljubi Krist i Crkva u teškim momentima. Crkvu i Krista tada su napadali nacizam, fašizam i komunizam. On je pokazao da se nije bojao jer kršćani se ne smiju bojati. Pokazao je snagu koja je išla do mučeništva. Drugi njegov dio je jako važan, ljubio je hrvatski narod. On ljubav prema Bogu nikad nije odvajao od ljubavi prema svom narodu. Sve te strahote i grijesi koji su počinjeni u Drugom svjetskom ratu pali su na njega. Znamo za to montirano suđenje od strane komunističke vlasti i 16 godina robije. Stvaranjem hrvatske države dobila se prilika da se kaže istina o njemu. Prvi veliki događaj bio je 1998. godine kada je Ivan Pavao II proglasio Stepinca blaženim i 2016. godine sudac Turudić je poništio presudu u ime Županijskog suda u Zagrebu navodeći da je ona bila neistinita, montirana, lažna s namjerom da se uništi i difamira Stepinac i katolička Crkva.
Dakle, montirani proces?
Da, montirani proces jer na tom suđenju nisu pušteni svjedoci, koji su došli u obranu Stepinca. Tu je došlo puno građana srpske nacionalnosti, Židova i svih drugih, a Stepinac nije gledao tko je tko po nacionalnosti i vjeri. On je spašavao svakoga, spasio je puno djece s Kozare i pomagao zaista svakome. Tako da ti svjedoci nisu pušteni i sve što su mu naveli bila je laž. Čak su bili i lažni svjedoci koji su lažno svjedočili protiv njega. On je eksplicitno odgovorio: „Moja je savjest čista i ja Vas se ne bojim“!
Vjerujete li da će Stepinac biti proglašen svetim?
Apsolutno! On će biti proglašen svetim sigurno, a kada će biti pitanje je vremena. To nije presudno! Presudno je da mi koji vjerujemo u Krista i koji se smatramo kršćanima ne moramo dokazivati svetost Alojzija Stepinca. Mislim da je to malo naivno. Stepinac će biti proglašen svetim kad Bog to odredi. Lako je pričati o Stepincu, međutim, teško je živjeti kao Stepinac i nasljedovati Stepinca. On nam je i danas potreban, uvijek će nam biti potreban jer nas on uči kako spojiti katoličku vjeru s hrvatskim domoljubljem. On je to sjajno i najbolje spojio.
Hoće li Međugorje biti proglašeno svetim mjestom, kad smo već kod takvih tema?
Na to pitanje ne mogu odgovoriti, nisam nadležan, ali često idem u Međugorje i često se tamo molim. Mislim da je najvažnije da je to mjesto pokore, obraćenja, ispovijedanja i pričešćivanja. Tamo se ljudi obraćaju iz svih krajeva svijeta jer najbolji dokaz da je Međugorje vjerodostojno je toliki broj ljudi. Milijuni ljudi dolazi u Međugorje, obraćaju se i traže mir, susret s Bogom.
Da se vratimo samo na kratko opet na Maticu. Koliko je članova ušlo u imotski ogranak od kada ste Vi predsjednik?
Otkad sam ja predsjednik mogu slobodno potvrditi da ih je ušlo 30-ak, ako ne i više. Ne mogu jednostavno pratiti koliko ih ulazi. Nikoga ne molim, niti uvjeravam da treba ući. Mi smo tu iz čiste ljubavi i entuzijazma. Želimo raditi na promicanju hrvatske kulture i općenito promovirati kulturnu baštinu Imotske krajine, koja je jako bogata i zanimljiva.
Ne mogu, a da Vas ne pitam kako gledate na sve ovo što se zadnjih dana događa oko omiljenog pjevača u hrvatskom narodu – Marka Perkovića Thompsona?
Pitanje je dosta kompleksno. Thompson je jedan pjevač koji u svojim pjesmama iskazuje veliko domoljublje. Izgleda da tu počinje prvi njegov problem. Drugi problem koji se skriva je što je on Kristov svjedok, svjedok vjere. Često pjeva i o Bogu. Domoljublje i vjera, čini mi se da nisu baš danas popularni i nekome to smeta. Ne znam koji mediji ga napadaju, jesu li ljevičarski, liberalni, globalistički? Ne mogu tvrditi, međutim, očito im smeta njegovo domoljublje, njegova vjera i jedan simbol koji je on postao među narodom, naročito među mladima. Njegovi su koncerti vrlo dobro posjećeni pa mogu sa zadovoljstvom kazati da je koncert u Imotskom bio sjajan. Nisam bio, ali ljudi pričaju. Toliko mladih cura i momaka koji pjevaju. Nisu agresivni, nisu bezobrazni, samo se vesele što su Hrvati, vole sve druge i pozivaju sve druge na pjesmu i radost. Ne vidim što je tu loše i kome to smeta?
I za kraj pitanje – kako napreduje Vaš doktorski studij u Zadru?
Napreduje dobro. Hvala Vam što ste mi postavili to pitanje. Moj mentor je gospodin Zlatko Begonja. Položio sam sve ispite i trenutačno sam pri izradi doktorske disertacije. Disertacija se zove „Hrvatska seljačka stranka u Dalmaciji između ratova (1923 – 1941)“, no moram priznati da imam problema s dokumentacijom pa ako netko nešto nađe na području Dalmacije o HSS-u između ratova tj. o HSS-u u doba kraljevine, neka mi se javi. Svaki dokument za mene je zlata vrijedan. HSS je bio najjača stranka u Dalmaciji, čak i u Splitu i okolici Splita. Radićeva kula, ako niste znali bio je Imotski. Radić je najviše glasova osvajao u Imotskom i Metkoviću preko 98%.
RAZGOVARAO: DARKO LONČAR
