MATE MILAS: Molitva mijenja svijet
Teško je bilo naići na svećenika, koji bi tako brzo izišao ususret pred sam Uskrs i dao nam intervju. Posegnuli smo za planom B i nakon kraće potrage naišli na mladog teologa te obiteljskog čovjeka prije svega, pomalo otkačenog i velikog Hajdukovca Matu Milasa, čiji su korijeni imotski, a o čemu će između ostalog i progovoriti. Mate nam je odmah dao svoju ruku dobrote i uoči Uskrsa progovorio o nekim aktualnim temama.
Mate, kao magistar teologije, ali i kao mlad obiteljski čovjek kako proživljavaš ovo neobično vrijeme svakojakih previranja oko „nevidljivog neprijatelja“, nametnuto čovjeku, evo, već godinu dana?
-Ovo vrijeme korone (neću ga zvati nevidljivim neprijateljem, jer to sad već nije) gledam kao vrijeme kušnje na mnogim životnim područjima, pa i onima koji se tiču naše vjere. Nedavno me „išamarao” svojom propovijedi jedan mladi svećenik (naš Imoćanin), koji je naglasio ono što je više puta napisano u Bibliji i rečeno iz najsvetijih usta Našega Gospodina: „ Ne boj se!”. On brine za sve, stoga straha nemam, predajem se Njemu i On sve vodi. Korona kao ovakva je dotakla i mnoge članove moje obitelji, ali straha nije bilo. Jedini problem (ne mali, dapače) je pitanje mnogih ljudi, koji su u ovo vrijeme izgubili svoje poslove i u pitanju je egzistencija mnogih. U tim stvarima treba biti jak i solidaran – kršćanin! Pitanje samoga virusa i fame oko njega te pitanja kako je nastao, odakle i kada će nestati su pitanja koja me iskreno ne zanimaju jer na nama je da živimo najbolje što znamo, u nadi, vjeri i ljubavi kojom nas naša vjera uči.
Podsjeća li te sve ovo što se oko nas događa na date nam znakove vremena pred drugi Isusov dolazak ili je ovo možda Danijelova „grozota pustoši“ jer nigdje ne vidimo ni glazbe ni veselja?
-Osobno i kao teolog mislim da su neki kršćani previše fokusirani na to čitanje znakova vremena i očekivanja kraja. Mislim da trebamo samo ljubiti i moliti, jer „ne znamo ni dana ni časa” (usp. Mk 13, 32). I kad sve nestane Njegove riječi će ostati – zauvijek (usp. Lk 21, 33). Tako zabrinuto gledanje na takve stvari smatram velikim utegom našoj vjeri. Nije nam previše misliti o tome jer bitnijih stvari u našoj vjeri od toga ima. Okrenite se oko sebe i shvatit ćete.
Kako čovjeka utješiti u ovo vrijeme nesigurnosti?
– Jedino ljubavlju! Bezuvjetnom, iskrenom. Danas je takvo vrijeme da je konzumerizam na prvom mjestu – bitno je samo imati i imati. Ali, On nas ne uči tako – bitno je davati i davati, jer jedino davanjem primamo! Ako se ljubav i ne vrati, ne brinite, vratit će nam On –mnogostruko! Primjer takvog kršćanina je najbolja utjeha jer kao takav pokazuje lice Boga na zemlji, a Bog je najbolji liječnik!
Mijenja li molitva čovjeka?
-Molitva ne da mijenja čovjeka, ona mijenja svijet! Iskrena molitva je jedno od najjačih kršćanskih oružja i nipošto ju ne smijemo zanemariti. Razgovor s Njim je hrana našoj duši…u molitvi smo s Njim, pa zar ima išta ljepše? To možemo činiti svaki dan i u svakoj prilici. Taj razgovor bi nam trebao biti najljepši trenutak svakoga dana jer, ponavljam se, molitva mijenja ne samo nas osobno, ona mijenja svijet!
Slažeš li se s jednom tvrdnjom koja kaže kako je depresija bolest 21.stoljeća?
-Depresija proizlazi iz današnjeg vremena koja nam nameće krive vrijednosti pod prave. Konzumerizam – samo imati. Na vijestima su uvijek udarne vijesti one tragične, tužne i depresivne. Ljudi su upali u nju bez po muke zaboravljajući ono bitno – svoje srce, svoje bližnje, svoga Boga (ne boga! – takvih je milijun). Opet ću se ponoviti, nije bitno imati, bitno je davati! Tko daje, taj i ima! A tko ima, taj je sretan! Ne znam zašto smo tako sve zakomplicirali, kad je sve tako jednostavno? Uporno si postavljamo pitanja koja ne vode nikuda, koja ne daju prave odgovore! Znam, današnje vrijeme jest kaotično, ne voli Boga, ne voli patnju, ne voli križ. A taj križ je najbolji znak Njegove ljubavi i savršeni primjer nama kako ljubiti Njega – bez granica! Jer, vjerujte mi, kad iz trena u tren više ljubite Njega, više ćete i sebe, više ćete i druge.
Radiš u jednom trgovačkom lancu, a vjeroučitelj si po struci. Vjeruješ li još u prosvjetu i zanimanje koje si mukotrpno gradio na splitskom KBF-u?
-Bit ću iskren i reći ću kako se nikad nisam vidio kao vjeroučitelj u prosvjeti, jer se ne smatram vjeroučiteljem po struci, već teologom. Svoje sam mjesto vidio na drugim mjestima; u župi prvenstveno. Znam da u nekim EU zemljama postoji radno mjesto zvano „pastoralni suradnik”, to je ono što bih htio raditi ili što sam možda htio raditi. Sada radim u trgovini, snašao sam se i dobro mi ide. Ne smatram da je sustav zakazao ne dajući mi priliku jer sebe ipak tamo nisam vidio, a ono gdje sam se vidio – nisam našao. Ipak, vjerujem da me je Bog stavio točno gdje trebam biti, ovdje gdje jesam i ne bunim se, vjerujem i idem dalje. Sad sam vjeroučitelj svoje obitelji, prijatelja i kolega.
Ti si zapravo Imoćanin, korijene vučeš iz Druma. Koliko si često u Imotskoj krajini?
– Uf, jako jako rijetko, gotovo nikako. Da, podrijetlom sam iz Druma. Život me odveo na mnoge strane u životu. Od školovanja po Sinju, Zagrebu, Splitu, do sadašnjeg života u Kaštelima. Auta nemam, a slobodno vrijeme od posla provodim odmarajući uz svoje troje djece i ženu. Da mi nedostaje Drum, da, ali onaj Drum iz moga djetinjstva, kad je gore ipak bilo i malo više svijeta, blaga. Sad je ipak neko drugo vrijeme. Gore mi živi jedna strina, a druga strina i stric više od pola godine provedu u našem selu. Često me mame sa slikama i videima koja mi šalju kad su gore i uvijek govorim kako ću otići, ali nikako. Da sam željan, jesam, jer ja sam dijete grada koje je uvijek sanjalo selo.
Koju bi poruku pred sam Uskrs poslao našim čitateljima?
-Ne bojte se i ljubite! Prava ljubav tjera strah! Nema tu neke velike filozofije. Da, bit će udaraca, podsmjehivanja, ruganja, odbacivanja, ali vjerujte mi, za onu radost koju On duši daje, sve se to isplati, zato LJUBITE i NE BOJTE SE; jer tko LJUBI, NE POZNA STRAH! (Usp. 1 Iv 4, 18).
RAZGOVARAO: DARKO LONČAR
FOTOGRAFIJE: JOSIPA MILAS
