NA DANAŠNJI DAN: Ludovik I. Anžuvinac, Ferdinand Konščak, Dora Pejačević, Elizabeta ‘Sisi’ Bavarska, dogovor o raspadu Austro-Ugarske, Ivan Aralica, zrakoplovna nesreća iznad Vrbovca, posjet pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, Olimpijski dan

Umro Ludovik I. Anžuvinac, hrvatsko-ugarski kralj – 1382.

Ludovik I. Anžuvinac bio je hrvatsko-ugarski kralj, vladao od 1342.-1382. Bio je kralj Ugarske, Hrvatske, Dalmacije i Slavonije od 1342., a Poljske od 1370. godine. Bio je jedan od najboljih i najaktivnijih vladara kasnog srednjeg vijeka, šireći svoj teritorij na Jadransko more i čvrsto osiguravši Dalmaciju, s dijelom Bosne i Bugarske pod ugarskom krunom. Mnogo je vremena proveo u ratovima s Mlečanima i u nadmetanju za Napuljsko kraljevstvo. Ludovik je nazvan po svom stricu Svetom Ludoviku, a bio je najstariji sin Karla Roberta Anžuvinca i Elizabete, kćeri poljskog kralja Vladislava i sestra Kazimira Velikog iz dinastije Pjastovića restaurirane dinastije u Poljskoj. Bio je imenovan nasljednikom odmah nakon rođenja. U međuvremenu je postao kralj Ugarske, poslije smrti svoga oca 1342. godine. Okrunjen je nekoliko dana kasnije 21. srpnja. Ludovik je često vodio ratove. Osim njegovih najpoznatijih kampanji, ratovao je u Bugarskoj, Bosni, Vlaškoj, i protiv Zlatne Horde. Prvi ugarsko-osmanlijski sukob se desio tijekom njegove vladavine. Umro je 10. rujna 1382.

Ferdinand Konščak, istraživač – 1759.

Ferdinand Konščak (03.12.1703., Varaždin – 10.09.1759., San Ignacio, Baja California), isusovac, misionar, istraživač, kartograf, geolog, matematičar, prirodoslovac, astronom, graditelj. Rođen je u Varaždinu. Pristupio je isusovačkom redu. Kao isusovački misionar postao je jedan od najslavnijih istraživača meksičkoga poluotoka Kalifornije, koji je dokazao da je Kalifornija poluotok. Bio je ugledni matematičar, astronom, prirodoslovac, geolog, graditelj puteva i nasipa i nadzornik svih isusovačkih redukcija u Meksiku, a njegovo ime nosi otočić Consag Rocks (njegovo meksičko ime je bilo Fernando Consag) na sjeveru Kalifornijskog zaljeva. Osnovao je nove misije, gradio akvadukte, nasipe, kanale za odvodnju, sudjelovao pri otvaranju prvih rudnika srebra na poluotoku. Još za života objavljeni su njegovi dnevnici ekspedicijâ, prevedeni na nekoliko jezika, u više izdanja, a njegove karte poluotokâ i zaljevâ bile su vrlo popularne u to doba i često precrtavane. Jedno otočje na sjeveru Kalifornijskog zaljeva nosi njegovo ime: Consag Rocas.

Dora Pejačević, hrvatska skladateljica – 1885.

Dora Pejačević, rođen u Budimpešti 10. rujna 1885., čuvena je hrvatska skladateljica, rodom iz slavonske grofovske obitelji Pejačević. U Hrvatskoj je Dora Pejačević obitavala u obiteljskom dvorcu u Našicama, ali su je česta putovanja vodila i u velike europske kulturne centre poput Budimpešte, Münchena, Praga i Beča u kojima je znala boraviti duže vrijeme. Posljednje godine života, od udaje za austrijskog časnika Ottomara Lumbea 1921. do smrti 1923. godine, provela je uglavnom u Münchenu gdje je i umrla. Teško je danas nagađati što je potaknulo skladateljicu na taj korak u trideset i sedmoj godini života? No odlazak iz Našica i život u njemačkim gradovima Dresdenu i Münchenu kao da su joj oduzeli svu životnu energiju. Za života, osim u Hrvatskoj, njezina su djela vrlo često izvođena u inozemstvu (London, Dresden, Budimpešta, Stockholm, Beč, München i dr.) u interpretaciji glasovitih svjetskih glazbenika njenog doba kao što su pijanisti Walther Bachmann, Svetislav Stančić i Alice Ripper, violinisti Joan Manén, Václav Huml i Zlatko Baloković, dirigenti Oskar Nedbal i Edwin Lindner, te ansambli Thomán trio, Hrvatski gudački kvartet, Zagrebačka filharmonija, Wiener Tonkünstlerorchester te Dresdenska filharmonija. Iza Dore Pejačević ostalo je 58 opusa s područja orkestralne, vokalno-instrumentalne, komorne i glasovirske glazbe. Među njima se posebno ističu četiri pjesme za ženski glas i orkestar (Verwandlung op. 37b, Liebeslied op. 39, Zwei Schmetterlingslieder op. 52), Tri pjesme op. 53 na tekstove F. Nietzschea, niz glasovirskih minijatura, Glasovirski kvintet u h-molu op. 40, Gudački kvartet u C-duru op. 58, Simfonija u fis-molu op. 41, Koncert u g-molu za glasovir i orkestar op. 33, Phantasie concertante u d-molu za glasovir i orkestar op. 48 te Sonata za glasovir u As-duru op. 57.

Ubijena Elizabeta ‘Sisi’ Bavarska, austrijska carica i mađarska kraljica – 1898.

Elizabeta Bavarska, punog imena Elizabeta Amalija Eugenija, poznatija pod nadimkom Sisi bila je austrijska carica i ugarsko-hrvatska kraljica, supruga cara Franje Josipa I. Elizabeta je bila kćer vojvode Maksimilijana Josipa Bavarskog i princeze Ludovike Bavarske, unuka Maksimilijana I. Josipa Bavarskog te sestra Marije Sofije Bavarske. 1854. udala se za cara Franju Josipa. Bila je poznata po svojoj ljepoti i eleganciji. Pisala je poeziju, navodeći sebe kao Titaniju. Proučavala je grčki jezik. Neprestano je putovala, ali se nije bavila politikom. Potresena zagonetnim samoubojstvom svoga prvorođenog sina, prijestolonasljednika Rudolfa, povukla se u vilu na Krfu. Tako je već dulje vrijeme prije smrti živjela daleko od Bečkoga dvora i svojega supruga koji se potajno zabavljao s glumicom Katarinom von Schratt. Samo je povremeno s malom pratnjom dolazila u Švicarsku. 10. rujna 1898. godine, talijanski anarhist Luigi Luccheni izveo je u Ženevi atentat na caricu Elizabetu koja je bila u šetnji sa svojom pratnjom, zarivši joj u prolazu oštru tanku turpijicu ravno u srce. Nesretna carica srušila se od posljedica uboda nakon nekoliko koraka. Počnitelj ovog besmislenog atentata, jer se Elizabeta nikada nije bavila politikom, osuđen je na doživotnu tamnicu. Elizabeta je pokopana u Carskoj kripti u Beču.

Postignut dogovor o raspadu Austro-Ugarske – 1918.

Carska i kraljevska monarhija Austro-Ugarska, u sastavu koje su se do 1918. godine nalazile i sve hrvatske zemlje, bila je višenacionalna država. U njoj su živjeli Nijemci, Mađari, Česi, Slovaci, Poljaci i Ukrajinci u Galiciji, Rumunji u Bukovini i Erdelju, Talijani, Slovenci, Hrvati, Srbi, te muslimansko stanovništvo u Bosni i Hercegovini koje nije imalo posebnu nacionalnu svijest. Austro-Ugarska se u Prvom svjetskom ratu našla na strani poraženih Centralnih sila. Zbog tog poraza, a još više zbog težnji njezinih naroda da stvore vlastite nacionalne države raspala se u više dijelova, što je dogovoreno sporazumom u Saint-Germain-en-Layeu 10. rujna 1919.

Ivan Aralica, književnik – 1930.

Aralica, Ivan, hrvatski književnik (Promina, 10. IX. 1930). Učiteljsku školu u Kninu završio 1953., a studij jugoslavistike na Filozofskom fakultetu u Zadru 1961. Radio kao učitelj u selima Dalmatinske zagore te kao ravnatelj Učiteljske škole, odnosno Pedagoške gimnazije u Zadru. Potkraj 1960-ih politički se angažirao u ostvarenju Hrvatskog proljeća; 1969–72. bio je i zastupnik u Saboru SR Hrvatske. Nakon sloma te politike smijenjen je s položaja ravnatelja (nastavlja raditi kao profesor), prestaje biti glavnim urednikom Zadarske revije te se povlači iz javnoga političkog života i posvećuje književnom radu. S političkim promjenama 1990. vraća se u politiku: na izborima 1993. postaje saborskim zastupnikom i potpredsjednikom Županijskog doma Sabora. S političkih se dužnosti povukao 2000. Redoviti je član HAZU od 1992.

U ranom razdoblju književnog djelovanja piše socijalno angažiranu prozu, u kojoj analizira društvene promjene u poslijeratnom razdoblju (Svemu ima vrijeme, 1967; A primjer se zvao Laudina, 1969; Filip, 1970). U romanu Konjanik (1971) i zbirci pripovijedaka Opsjene paklenih crteža (1977) uobličuje teme iz hrvatske povijesti te time najavljuje glavnu kreativnu fazu svojega književnog opusa, u kojoj nastaju romani Psi u trgovištu (1979), Put bez sna (1982), Duše robova (1984), Graditelj svratišta (1986) i Asmodejev šal (1988). U njima istražuje povijest južne Hrvatske, osobito duhovnu i materijalnu baštinu žitelja Dalmatinske zagore; pokazuje njihov vitalizam u krajnje oskudnim uvjetima života na dalmatinskom kršu, ali i smisao za etičnost, pravdoljubivost i rodoljublje.

U zbirci Pir ivanjskih krijesnica (1992) sabrani su žanrovski specifični kratki zapisi, objavljivani u časopisu Danas potkraj 1980-ih i početkom 1990-ih, u kojima Aralica, koristeći se tehnikom gnomskih iskaza, izlaže svoje nazore o životu i umjetnosti. U knjigama Zadah ocvalog imperija (1991), Sokak triju ruža (1992), Spletanje i raspletanje čvorova (1993), Što sam rekao o Bosni (1995) sabrani su političko-publicistički tekstovi, katkad i polemički intonirani, objavljivani 1990-ih u hrvatskim novinama, u kojima analizira prirodu srpskog imperijalizma, govori o potrebi zasnivanja samostalne hrvatske države, obrazlaže koncepciju nacionalne države i kulture, tumači razloge neodrživosti multietničkih država i dr.

Piše i filmske scenarije (Život sa stricem K. Papića, 1987; Gospa J. Sedlara, 1994; Četverored J. Sedlara, 1999; Konjanik B. Ivande, 2003), a neka su mu djela dramatizirana i izvedena u kazalištima (Propast Magnuma, Pir ivanjskih krijesnica).

Zrakoplovna nesreća iznad Vrbovca – 1976.

Zrakoplovna nesreća iznad Vrbovca pokraj Zagreba dogodila se 10. rujna 1976. godine. To je najveća i najteža zrakoplovna nesreća koja se dogodila u hrvatskom zračnom prostoru i jedna od većih u svijetu. Nesreća se dogodila kada se zrakoplov British Airwaysa Hawker Siddeley Trident 3B, na letu 476 s londonskog aerodroma Heathrow prema zračnoj luci Yeşilköy, Istanbul, sudario u zraku sa zrakoplovom Inex-Adria Avioprometa Douglasom DC-9 na letu 550 sa splitske zračne luke prema zračnoj luci Köln-Bonn (tadašnja Zapadna Njemačka). Nesreća se dogodila u 11:14 sati, a poginulo je svih 176 putnika i članova posade obaju zrakoplova.

Prvi posjet pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj – 1994.

Papa Ivana Pavao II. prvi je puta posjetio Hrvatsku 10. i 11. rujna 1994. godine. Na zagrebačkom aerodromu Pleso tada su ga dočekali predsjednik Franjo Tuđman i zagrebački kardinal Franjo Kuharić. Došavši u zagrebačku katedralu, papa je vjernike pozdravio riječima “Hvaljen Isus i Marija”. Posjetio je i grob kardinala Alojzija Stepinca. 11. rujna je pred oko milijun vjernika na zagrebačkom Hipodromu predvodio svetu misu povodom proslave 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije.

CERN-ov Veliki hadronski sudarač pušten u pogon – 2008.

Najvažniji projekt CERN-a (Europskog centra za nuklearna istraživanja) je LHC (Veliki hadronski sudarač, eng. Large Hadron Collider), opisan kao najveći znanstveni eksperiment u povijesti.

Veliki hadronski sudarač je akceleratorsko postrojenje smješteno u Europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) u Ženevi. Sastoji se od podzemnog prstena opsega 26 659 metara smještenog na dubini između 75 i 150 metara i akceleratorskih struktura koje ubrzavaju čestice tijekom njihovog kruženja kroz cijev. Za usmjeravanje snopa čestica kroz cijevi akceleratora koriste se tisuće magneta različitih karakteristika i veličine. Snopovi čestica vode se kroz cijevi akceleratorskog prstena pomoću jakog magnetskog polja, koje se postiže upotrebom supravodljivih elektromagneta. Supravodljivi magneti sastavljeni su od posebnih vodiča ohlađenih pomoću tekućeg helija na -271 ºC, da bi se postiglo stanje supravodljivosti. U tom stanju električna struja teče kroz vodiče bez otpora i gubitaka energije što omogućava stvaranje iznimno jakih magnetskih polja.

Duž prstena akceleratora, na mjestima gdje se snopovi sudaraju, smješteni su detektori čestica koji prikupljaju informacije o česticama nastalim u sudarima i uvjetima koji su tada vladali. Nakon više od deset godina izgradnje i utrošenih više milijardi eura, Veliki hadronski sudarač pušten je u pogon 10. rujna 2008. godine.

Hrvatski olimpijski dan – HOD

Povodom dana osnivanja Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO-a), krovna sportska organizacija svake godine 10. rujna, organizira proslavu olimpizma i sporta uopće pod nazivom Hrvatski olimpijski dan – HOD. Nacionalna je to sportska manifestacija koja obuhvaća niz sportskih priredbi i edukativnih radionica o olimpizmu u kojima mogu sudjelovati svi građani, a manifestacija se provodi u suradnji sa svim sportskim udrugama i organizacijama, obrazovnim ustanovama i drugim institucijama. Akciji su pozvani da se pridruže svi hrvatski dječji vrtići, osnovne i srednje škole, sveučilišta i veleučilišta te sportske zajednice, klubovi, a kroz organizaciju edukativnih igraonica o olimpizmu te održavanja sportskih aktivnosti.