NA DANAŠNJI DAN: Vinko Paulski, Vjekoslav Kaleb, Edgar Degas, Marija Ružička-Strozzi, Trojni pakt, Vojo Šiljak, mjuzikl Kosa, Dan turizma

Vinko Paulski, svetac – 1660.

Vinko Paulski aka Vincentius a Paulo; St. Vincent de Paul, rođen 24. travnja 1581, umro 27. rujna 1660, francuski svećenik, osnivač katoličkih redova lazarista i Družbe milosrdnih sestara, katolički svetac. Tijelo mu je ostalo neraspadnuto.

Proglašen je blaženim u 13. kolovoza 1729. od pape Benedikta XIII. 16. lipnja 1737. godine proglašen je svetim od pape Klementa XII. Zaštitnik je siromaha, bolesnika te socijalnih i karitativnih radnika. Spomen dan mu se slavi 27. rujna. Obično se prikazuje u Francuskoj, a nosi habit Svećenika misionara sa zauzlanim pašom (pojasom) i crnom sutanom (reverendom). Drži dijete u naručju, a uz noge mu, možda, kleči milosrdnica.

Vjekoslav Kaleb, hrvatski književnik – 1905.

Vjekoslav Kaleb, rođen u Tisnom 27. rujna 1905., bio je hrvatski nastavnik i književnik. Završio je Učiteljsku akademiju u Zagrebu. Bio je urednik nekoliko književnih časopisa te tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.

Objavio je ukupno 57 novela u brojnim zbirkama i 3 romana. Većina njegovih djela tematski se bavi životom u izoliranim zaselcima Zagore, gdje je radio kao učitelj.

Psihološka novela Gost jedna je od njegovih najpoznatijih. Kalebova djela su prevedena na više europskih jezika.

Edgar Degas, francuski slikar 1917.

Edgar Germain Hilaire Degas (Pariz, 19. lipnja 1834. – Pariz, 27. rujna 1917.), francuski slikar, grafičar i kipar. Smatra se jednim od istaknutih predstavnika francuskog impresionizma, iako sam sebe nikada nije smatrao pripadnikom pokreta.

Zaokupljen urbanim prizorima, balerinama, prizorima s konjskih utrka, Degas nikad u potpunosti ne raskida s majstorima realizma, kao što su Ingres i Delacroix, te većinu svojih djela stvara u ateljeu, ali i pored toga većina povjesničara umjetnosti se slaže da je njegovo mjesto u okvirima impresionizma.

Isprva je slikao povijesne scene i portrete u ulju, a 70-ih godina počeo je raditi u pastelu i temperi. Isprva je slikao povijesne scene i portrete po ugledu na Ingresa, no za razliku od Ingresa – samo portrete svojih prijatelja. Poznat je po slikama konja i plesačica, počeo je s povijesnom slikom kao što su Mladi Spartanci.

Marija Ružička-Strozzi, glumica – 1937.

Ružička-Strozzi Marija, hrvatska glumica (Litovel, Češka, 3. VIII. 1850 – Zagreb, 28. IX. 1937). Kao četverogodišnja djevojčica s roditeljima se doselila u Zagreb, a njezin je otac Leopold dobio angažman u kazališnom orkestru. Pohađala je nastavu u Glazbenom zavodu i učila pjevanje, no zbog bolesti glasnica morala se odreći karijere operne pjevačice. Nastavila je glumačko obrazovanje, učila kod J. Freudenreicha i iznimno uspješno debitirala 1868. kao Jeane (Charlotte Birch-Pfeiffer, Lowoodska sirotica).

U prvoj fazi glumila je sentimentalne naivke, djevojke i žene u konverzacijskim veselim igrama, a po potrebi nastupala je u operi i opereti. Najveće tadašnje uspjehe ostvarila je kao Marguerite (A. Dumas ml., Gospođa s kamelijama), Vojvotkinja (E. Scribe, Čaša vode) te Shakespeareova Julija (Romeo i Julija), Desdemona (Otelo), Ofelija (Hamlet), Beatrice (Mnogo vike ni za što) i Porcija (Mletački trgovac). Kada je 1878. A. Fijan postao stalni član drame, njih su dvoje kao vrsni i nerazdruživi glumački partneri nastupali tridesetak godina: u Sofoklovoj Elektri, u više Shakespeareovih djela, u Racineovoj Fedri, Schillerovoj Mariji Stuart, a najveću popularnost donijeli su im komadi V. Sardoua. Od prelaska u novu zgradu HNK-a, preuzimala je uloge zrelih žena (H. Ibsen, A. Strindberg, G. Hauptmann i H. Sudermann).

Vrhunce je dosegnula kao Hekuba (Euripid – F. Werfel, Trojanke), Gđa Alving i Aase (Ibsen, Sablasti i Peer Gynt) te Mara Beneša i Majka Jugovića (I. Vojnović, Suton i Smrt majke Jugovića). Glumačke obljetnice proslavljala je velikim ulogama: kao Scribeova Adrienne Lecouvreur, dramatizirana Tolstojeva Ana Karenjina, Sardouova Fedora i Mosenthalova Debora. Neslužbenu proslavu 65. obljetnice djelovanja u zagrebačkom kazalištu 1933. obilježila je ulogom Gđe Raquin (É. Zola, Thérèse Raquin), a sve do 1936. nastupala je u manjim ulogama u Freudenreichovim Graničarima i Tolstojevu Uskrsnuću. Nazivaju ju jednom od najvećih tragetkinja slavenskoga juga. Unatoč ponudama iz Praga, Beča i Amerike, ostala je vjerna zagrebačkomu kazalištu, gdje je ostvarila oko 600 uloga te ostavila jedinstven trag u povijesti hrvatskoga glumišta.

Trojni pakt – 1940.

Trojni pakt su potpisale tadašnje fašističke države Italija, Njemačka i Japan 27. rujna 1940. u Berlinu i time stupile u vojni savez.

Nastale su Sile Osovine koje su se obvezale na međusobnu suradnju i pomaganje. Glavni im je cilj bio sprječavanje ulaska SAD-a u rat. Paktu su kasnije pristupile i profašističke vlade drugih država. Mađarska ga je potpisala 20. listopada 1940., Rumunjska 23. listopada 1940., Slovačka 24. listopada 1940., a Bugarska 1. ožujka 1941. Kraljevina Jugoslavija je pristupila Trojnom paktu 25. ožujka 1941., ali nakon dva dana su održane demonstracije protiv takve odluke te je vlast u Jugoslaviji preuzela nova vlada Dušana Simovića. Njemačka vojska je, potpomognuta vojskama Italije, Bugarske i Mađarske, napala Jugoslaviju 6. travnja 1941. pri čemu je vojska bez i jedne bitke kapitulirala. 10. travnja 1941. na okupiranom području nastaje Nezavisna Država Hrvatska koja je, također, 15. lipnja 1941. potpisala Trojni pakt.

Vojo Šiljak, radijski i televizijski voditelj i novinar, pisac – 1941.

Rođen 27. rujna 1941. u Bjelovaru, gdje 1960. završio 1960 godine. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autor je, urednik i voditelj mnogih radijskih emisija (˝Taksi za Babilon˝, ˝Zeleni megaherc˝, ˝POPS˝, ˝Igračke˝ itd.). Od televizijskih emisija najpoznatije su: ˝Nedjeljom u 7˝, ˝Mladi na ekranu˝, ˝Mali noćni razgovori˝, ˝Pola-pola˝ itd.

Surađivao je u mnogim novinama: Bjelovarski list, Polet, Studentski list, Telegram, Plavi vjesnik, Vikend.

Djela: Spektar mladosti (1959.), Srcem u radio (1992.), Zapisi i sjećanja (2001.), Sve najbolje (1986.), BradaVICa (2003.), MrVICa (2002.), ŠašaVICa (2003.), Naša je ljepša (2005.), ŠiljkoVICa (2009.), Ulicama kružim ne bih li se sreo (2010.)

Premijera mjuzikla Kosa u Londonu – 1968.

Američki hippy mjuzikl Kosa ili, originalno, Hair: The American Tribal Love-Rock Musical premijerno je prikazan u Londonu, 27. rujna 1968. godine, u Shaftesbury Theatre-u, gotovo godinu dana nakon njujorške premijere. Premijera je održana dan nakon što je donesen novi zakon o kazalištima koji je stao na kraj dugogodišnjoj mogućnosti cenzure.

Od praizvedbe 1968. (na Broadwayu je repriziran više od 1700 puta) pa sve do danas, ovaj “ljubavno-plemenski rok mjuzikl” svojim sučeljavanjem generacija i mišljenja uvijek nanovo snažno protresa emocije publike diljem svijeta. Predstavljajući filozofiju “djece cvijeća” iz šezdesetih godina prošloga stoljeća, Kosa propituje i osnovne društvene odnose našega vremena. S druge strane, kao prvi rock-mjuzikl (čije su brojne pjesme iznimno popularne i izvan kruga kazališne publike, a slavna je i filmska inačica Miloša Formana iz godine 1979.), ovo je djelo usmjerilo razvoj suvremenog glazbenog kazališta.

Svjetski dan turizma

Svjetska turistička organizacija (World Tourism Organization – WTO) je na svojoj trećoj sjednici održanoj u Torremolinosu, u Španjolskoj, 1979. godine odlučila pokrenuti obilježavanje Svjetskog dana turizma. Za datum je odabran 27. rujna, jer je tog datuma 1970. usvojen Statut Organizacije.