Od posljednjih riječi Josipa Jovića puca srce: To je dva puta rekao i izdahnuo

Nesretni mladi hrvatski redarstvenik Josip Jović na današnji je dan u Plitvicama postao prvom žrtvom Domovinskog rata. Tako je od 31. ožujka 1991. godine pa sve do danas, Ime Josip Jović sinonim za otpor hrvatske države koja je u to doba tek utirala put ka neovisnosti i slobodi.

I prije nego li se rat zahuktao, ovaj heroj Plitvičkih jezera je kao pripadnik aktivnog sastava MUP-a iza sebe imao već dva odrađena terena, u Pakracu i Petrinji. I ovoga puta, hrvatski redarstvenici su imali zadatak uspostave reda i mira, te područja koje su zaposjeli “martićevci” vratiti u hrvatski ustavni poredak.

Tadašnji pripadnik Jedinice za posebne zadatke Rakitje Petar Bajan, otkrio je za Dnevno.hr sve detalje o trenucima pogibije Josipa Jovića. Srpski teroristi su ga, kaže, ubili kraj pošte.

“Bili smo poštena i neiskvarena djeca sa sela”

-Nas dvojica smo tada bili u istoj četi, a tada se t još uvijek tako zvalo jer su u to doba još uvijek na snazi bile stare formacije. Zajedno smo spavali, zajedno išli na smjene i nekako smo bili slični. Obojica djeca sa sela, poštena i neiskvarena- prisjetio se Bajan suborca i prijatelja za kojega nikada nije pomislio da će biti prvi koji će proliti krv za Hrvatsku.

Kazao je kako su nakon rešetanja autobusa i ranjavanja hrvatskih policajaca ubrzo “stali na noge” i krenuli s čišćenjem terena. Gazeći po dubokom snijegu, zarobili su oko trideset neprijatelja, pa je svaki od njih pred sobom vodio po dvojicu zarobljenika. Pred sobom je zarobljenike imao i Jović.

Imao je pancirku, ali je metak našao put

-U jednom trenutku, Josip je svoje zarobljenike predao meni i krenuo prema pošti. Sjećam se kako se prije toga našalio na moj račun. Bio je petak i toga dana smo dobili plaće u kuvertama. Pitao me ‘gdje si ti spremio svoju kuvertu, da znam gdje je ako pogineš.’ Onda je krenuo prema pošti, a nakon pet minuta čuli smo da je pogođen.

Prema riječima suborca, Jović je bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Bacio se u snijeg, no iako je na sebi imao pancirku, netko od terorista ga je pogodio ispod pazuha. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života, no izdahnuo je na putu, piše Dnevno.hr.

Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

-Kao da mu je bilo suđeno umrijeti toga dana- kaže Petar Bajan i dodaje da je Josip prije nego je izdahnuo dva puta rekao “tata”.

Josip Jović posmrtno je promaknut u čin bojnika, a odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa pozlaćenim pleterom, Spomenicom Domovinskog rata, Spomen značkom I. gardijske brigade “Tigrovi” i Spomenicom prvog poginulog redarstvenika Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu.

Majka Marija umrla u neviđenoj tuzi

Nakon pogibije pokopan je uz sve vojne počasti na mjesnom groblju u rodnom Aržanu. Na Uskrs 1994. u Aržanu mu je otkriven spomenik. Majku Josipa Jovića zvali su “majka heroj”.
Marija Jović bila je osebujna, plemenita i draga žena koja je svojom razboritošću i odlučnošću ponekad, na obljetnicama povodom pogibije njenog sina, tješila više druge, nego pazila na sebe. Umrla je u tuzi za sinom 20. studenog 2015. godine.