RUNOVIĆI: Autoprijevoznik prijeti djeci da će ih izbaciti iz autobusa ako ne plate kartu, načelnik je ogorčen na njih, a oni za njega

Više od 80 djece iz runovićkog kraja mora plaćati prijevoz do škole iako je u svim ostalim općinama Imotske krajine besplatan. Roditelji su bijesni na Općinu, Općina na prijevoznika, a prijevoznik na načelnika. Kažu za njega da je smiješan lik, piše Slobodna Dalmacija. A u pozadini svega krije se novac. Neimaština. Ista muka koja muči i roditelje i Općinu i prijevoznika.

Tekst koji slijedi, da ne biste krivo pomislili, nije komedija. Ne isključujemo, naravno, da ćete naletjeti i na kakav komičan detalj, no u osnovi je riječ o suvremenoj socijalnoj drami koju od mnogih sličnih kojima u Hrvatskoj svjedočimo izdvajaju živopisni likovi i njihov još živopisniji verbalni izričaj.

Priča počinje s početkom (n)ove školske godine. Prijevoznička tvrtka “Autoherc” obavještava Općinu Runovići kako će morati sudjelovati u pokrivanju dijela troškova prijevoza svojih srednjoškolaca do Imotskog ako žele da im prijevoz i dalje bude besplatan. Općina je šokirana.

– Nastava je počinjala u ponedjeljak, a oni su nama obavijest poslali u petak, u zadnji čas, namjerno, da nas dovedu pred svršen čin – govori načelnik Mario Repušić.

Dodaje da on ne pristaje na ucjene. U glasu mu se ponos miješa s prkosom.

– Kod drugih možda takvo ponašanje i može proći, ali kod mene neće – jasno će Repušić.
Roditelje, koji ga neprestano zovu, upućuje na prijevoznika. “Autoherc” je za sve kriv, to je adresa na koju se trebaju obratiti.

A roditelja ima dosta. Umirućem kraju možda su baš ovih 80 tinejdžera nova šansa za život.

– Na našu dicu vrši se nenormalan pritisak, da samo vidite – kaže nam jedan roditelj.
Anoniman je. Kao i ostali. Nitko ne želi da ga se krivo shvati. Pogotovo ne načelnik kojega su mnogi i sami birali. I čije im ponašanje nikako nije jasno. Jednako kao i ono “Autoherca”.

– Šoferi nam dici govore da ih neće vozit ako ne plate, da će ih izbacit iz autobusa, da tako reču ćaći i materi – ljute se Runovićani.

Kad su nazvali u “Autoherc” provjeriti što se događa, rečeno im je da se obrate Općini. A kad su nazvali Općinu, rečeno im je da se obrate “Autohercu”.

– Igraju se s nama ko da smo ne znan šta, i ko da pare sa grana beremo – gnjevno će drugi roditelj.

– Lako je, vraga lako, ali ajde, ko ima jedno dite, ali šta će onaj ko ih ima više, ko će njemu sve to poplaćat – zaključuje.

A platiti treba 150 kuna mjesečno. Za pokaznu kartu do 13 kilometara udaljenog Imotskog.

– Načelnik kaže da Općina za subvenciju nema para, a ima za razne gluposti i svoje budalašćine, koliko para samo na nogometni klub Mračaj ode – ne mire se roditelji s pojašnjenjima Marija Repušića.

A ne mire se ni s činjenicom koja kaže da od svih osam općina s područja Imotske krajine samo njihova ne pomaže srednjoškolcima. Pitaju se zar je baš njihova najsiromašnija. Pitaju se retorički, naravno, jer znaju da nije.

Načelnik je tvrda srca. Ne prestaje govoriti kako nije do Općine, nego do “Autoherca”.

– Nikad mi s njima ugovor nismo ni imali, a na ovu njihovu taktiku “ako prođe, prođe”, ja neću pasti – izričit je Repušić.

Uvjerava nas da su u “Autohercu” sami odredili cijenu prijevoza.

– Ne bi da do Imotskog ima sto kilometara – čudi se.

Ponavlja kako Općina novca nema, svakako ne onoliko koliko traži “Autoherc”.

– Mi bismo, prema njihovu traženju, u sufinanciranju prijevoza naših srednjoškolaca godišnje trebali sudjelovati s oko 150 tisuća kuna, a to je nama previše. Kad ih pak pitamo papire, da nam pokažu ugovore na osnovi kojih su odredili tu cijenu, oni to odbijaju. A kad je tako, onda i mi njih odbijamo, jer nismo na pijaci da trgujemo. I plus, oni ne žele “kupiti” svu našu djecu, jer su im ona s područja Slivna neisplativa – napominje Repušić.

Najviše mu smeta što “ovi iz ‘Autoherca’ huškaju i djecu i roditelje protiv Općine”.

– Zovu ih i govore da smo mi krivi što sad moraju plaćati skupi pokaz, šalju im kontrolore, zastrašuju ih, no ja im i ovom prilikom poručujem da kod mene zastrašivanje ne prolazi – decidirano će načelnik.

Ipak, svjestan je kako problem treba riješiti. I to što prije.

– Čuo sam se s Tomislavom Đonlićem, županijskim pročelnikom za prosvjetu, a uskoro ćemo imati i sastanak s “Autohercom”, vjerojatno do kraja tjedna. Bez obzira na sve nesuglasice, moramo sjesti i naći rješenje koje će sve zadovoljiti – pomirljivo će na kraju kratkog razgovora za “Slobodnu” runovićki načelnik.

U “Autohercu”, zanimljivo, prvi put čuju za ikakav sastanak.

– Nemamo pojma, nitko nam ništa nije rekao. No, to od načelnika Repušića i ne čudi, smiješan je to lik – kaže nam direktor tvrtke Domagoj Ćavar.

Na sastanak će se, ako do njega dođe, odazvati. I njima je, naglašava, stalo da se ova financijska zavrzlama okonča na korist srednjoškolaca. A opet, nemaju namjeru popustiti u svojim zahtjevima, jer – dosta su popuštali.

– Deveti mjesec smo na toj relaciji završili u gubitku jer smo mi pokrivali trošak koji za svoju djecu Općina Runovići nije željela pokriti, a taj minus sebi više ne možemo priuštiti jer je naša branša ionako na koljenima zbog svega što se u posljednje vrijeme događa s cijenama goriva – kaže Ćavar.

Demantira zastrašivanja i prijetnje.

– Gluposti, mi vozimo svaki dan i još nikoga nismo ostavili. Istina je tek da smo prije 25 dana rekli djeci da ih više nećemo voziti ako ne plate, nakon čega je dio djece kupio pokaznu kartu, njih negdje oko 40 – objašnjava Ćavar.

Tvrdi kako je “Autoherc” i tu roditeljima izišao ususret jer bi realna cijena pokaza trebala iznositi 200 kuna.

– Puna cijena mjesečne karte je 793 kune, od čega Ministarstvo obrazovanja pokriva 75 posto, odnosno 590 kuna, dok bi preostalih 25 posto trebale subvencionirati jedinice lokalne samouprave. I sve to i čine osim Općine Runovići – veli direktor.

Pitamo ga zašto načelniku ne želi pokazati ugovore s Ministarstvom na osnovi kojih je i određena cijena te dobivena koncesija.

– Pokazat ću ih vama, ali njemu neću, ne pada mi napamet! Što mi njemu imamo pokazivati ugovore, neka provjeri u Ministarstvu pa će vidjeti da mi s određivanjem cijene prijevoza nemamo ništa. Mogao bih, međutim, vama pokazati i još nešto.

– Što?!

– Mogao bih vam pokazati poruke koje mi je načelnik slao, sve ih imam sačuvane.

– Kakve poruke?

– Ništa, zasad toliko, zadržat ću ih za sebe, ali neka se zna da ih imam. Ćavar spominje kako je čuo, nije nam znao reći od koga, da će Općina od prosinca početi srednjoškolcima plaćati pokaze.

– Hm, čudno, maloprije smo razgovarali s načelnikom i ništa nam nije rekao, spomenuo je samo sastanak.

– Smiješan lik, rekao sam vam, ali nema veze, neka zove na sastanak, kad je već umislio da je mali Putin kojemu treba doći na poklon, no može zaboraviti da ćemo mi od ikoga išta prositi.

Eto, čuli ste. Roditelji po Općini, Općina po prijevozniku, prijevoznik po načelniku, a runovićka djeca po 150 kuna mjesečno za pokaz.