SVETAC OBIČNIH LJUDI Zašto Hrvati svetom Anti dolaze s molitvama, zahvalama i zavjetima
Miranda Cikotic/PIXSELL Blagdan svetog Ante zauzima posebno mjesto u vjerskom životu hrvatskoga naroda. Rijetko koji svetac ima tako raširenu i duboko ukorijenjenu pobožnost kao sveti Antun Padovanski, kojega vjernici u Hrvatskoj najčešće zovu jednostavno – sveti Ante. Njegovo ime nose brojne crkve, kapele, župe, samostani i obitelji, a njegov se zagovor tradicionalno zaziva u različitim životnim potrebama.
Sveti Ante osobito je blizak vjernicima zbog jednostavnosti, franjevačke poniznosti, brige za siromašne i propovjedničke snage po kojoj je ostao zapamćen u Katoličkoj Crkvi. U hrvatskoj pučkoj pobožnosti doživljava se kao svetac kojemu se ljudi obraćaju bez zadrške, u svakodnevnim brigama, obiteljskim poteškoćama, bolesti, nevoljama, ali i u zahvalnosti za uslišane molitve.
Svetac kojem se vjernici vraćaju s povjerenjem
Sveti Ante rođen je u Lisabonu, a životni put odveo ga je među franjevce. Kao propovjednik, teolog i čovjek iznimne duhovne snage, još je za života bio poznat po jasnoći govora, privrženosti Evanđelju i zauzimanju za siromašne. Umro je u Padovi, gradu uz koji je njegovo ime ostalo trajno vezano.
U narodu se sveti Ante često zaziva kao zaštitnik djece, siromašnih, obitelji, putnika i onih koji traže izgubljeno. Upravo je ta bliskost svakodnevnom čovjeku jedan od razloga zbog kojih je njegovo štovanje u Hrvatskoj toliko snažno i postojano.
Posebno mjesto u pobožnosti prema svetom Anti imaju zavjeti, hodočašća i molitve koje vjernici prenose iz generacije u generaciju. U mnogim se obiteljima blagdan svetog Ante ne doživljava samo kao crkveni spomendan, nego i kao osobni dan molitve, zahvale i obiteljskog okupljanja.
Blagoslov djece, ljiljani i zavjeti
Uz blagdan svetog Ante u mnogim se crkvama tradicionalno održava blagoslov djece, jedan od najprepoznatljivijih običaja povezanih s ovim svecem. Vjernici mu se utječu za zaštitu najmlađih, za mir u obitelji i za snagu u svakodnevnim životnim izazovima.
S njegovim se likom često povezuje ljiljan, simbol čistoće, kao i Dijete Isus koje sveti Ante drži u naručju. Upravo taj prikaz dodatno naglašava njegovu povezanost s djecom, obiteljima i jednostavnom, iskrenom vjerom.
U hrvatskim krajevima posebno je raširena i pobožnost trinaest utoraka svetom Anti, tijekom koje se vjernici pripremaju za njegov blagdan molitvom, misama i osobnim zavjetima. Ta tradicija pokazuje koliko je snažno njegovo mjesto u hrvatskoj vjerničkoj svijesti.
Pobožnost koja ne blijedi
Sveti Ante ostao je jedan od onih svetaca kojima se vjernici uvijek iznova vraćaju. Njegova popularnost ne počiva samo na tradiciji, nego i na osjećaju blizine. Za mnoge je on svetac kojemu se može povjeriti obična ljudska briga, molba, zahvala ili zavjet.
Zato blagdan svetog Ante u Hrvatskoj svake godine okuplja tisuće vjernika. U crkvama i svetištima posvećenima ovom svecu taj je dan obilježen molitvom, misnim slavljima, zavjetima i obiteljskom pobožnošću koja se prenosi s roditelja na djecu.
U vremenu u kojem se mnoge navike mijenjaju, štovanje svetog Ante ostaje jedan od najprepoznatljivijih znakova hrvatske katoličke tradicije. Svetac iz Padove u hrvatskom je narodu ostao sveti Ante – blizak, omiljen i duboko ukorijenjen u vjeri običnih ljudi.
