Thompson u Sinju: Jugoslavije više nema, Oluja je naša najveća vojna pobjeda!
Već od samog ulaska u Čaporice mogli smo i pretpostaviti što će se događati sve do Sinja. Prometni kolaps doslovno je začepio Grad Trilj, te smo preko Graba i Otoka gotovo sat vremena otežano putovali do obližnjeg sinjskog Hipodroma, na kojem je bio centralni događaj zbog kojeg se okupio i više nego u medijima najavljivan broj ljudi – koncert Marka Perkovića Thompsona povodom današnje i 30 obljetnice VRO Oluje.
Lijepo piše – 4000 metara do svetišta Gospe Sinjske. Dalje smo morali bar dva i pol kilometra pješice jer je poslije Otoka ponovno čekao prometni kolaps. Na Hipodromu mnoštvo osiguranja i poteži proboj do same bine. Kako je vrijeme odmicalo sve se više ljudi počelo okupljati oko same pozornice, a bilo ih je odsvuda: Busovača, Hvar, Kaštel Lukšić, Knin, Pula, Požega, Kupres. U Sinj smo nakon svega došli ipak sretnijeg lica.
Mnogi su se uoči koncerta željeli slikati za naš portal: Tuzla, Rijeka, Korčula, Imotski, Vrgorac samo su neki koji su izašli pred objektiv. Što se tiče same najave i baratanja brojke oko 150 000 ljudi, ključni sati koncerta mogli bi to i demantirati.
Najprije na sam koncert čekalo se dobrih sat i pol vremena jer je prometni kolaps opet učinio svoje, a stručne službe zakazale. Na sve to se zaboravilo kada je Thompson s bendom nešto iza 22 sata izašao na binu i počeo pjevati Ravnotežu. Koja emocija? Koje zadovoljstvo hrvatskog naroda kroz cijelu večer?
Uslijedili su: Dolazak Hrvata, Duh ratnika, Kletva kralja Zvonimira, E, moj narode, pa sve do dugo iščekivanih: Oluja, Neću izdat ja, Bijeli križ, Ako ne znaš što je bilo i Kninske kraljice.
Prije izvedbe također dugo iščekivane Bojne Čavoglave oko koje se kako kaže Thompson i danas raspravlja, pjevač se s par riječi obratio publici, ali i onima „drugima“.
-Gospodo drugovi, Jugoslavije više nema! Ovo je sloboda govora, sloboda koju su donijeli hrvatski branitelji. Oluja je naša najveća vojna pobjeda. Mladi su naša sreća, naše zlato. Budite ono što jeste, naše Hrvatice i Hrvati, a na meni je da nastavim pričati našu priču, kazao je Thompson.
Pomalo potresno za emocije u kojima bi se svatko od nas trebao „preispitati“, bili su trenuci osvjetljenja Gospe Sinjske na nebu, anđeli ili onaj križ u bojama „Lijepe naše“. Milosno vrijeme koncerta.
I ono što je možda bilo najlošije nakon svega je proboj prema natrag i svojim limenim ljubimcima. Na izmaku snaga i u sitne sate opet se dogodio kolaps i propust glavnih struktura. Bio je to doslovno čovjek na čovjeku. Ljudima je zbog nedostatka kisika dolazilo slabo, tražilo se i zraka i vode dok se stampedo ljudi kretao u oba smjera. Tu se nije dobro „iskomuniciralo“.
Poslije je sve to prešlo opet i na osobne automobile zbog kojih smo i dočekali zoru na Cetini. A koncert? Koncert će se pamtiti.
TEKST/VIDEO/FOTO: DARKO LONČAR
