U Splitu održana komemoracija povodom smrti Petra Skansija
Petar Skansi je preminuo 4. travnja u 78. godini nakon duge i teške bolesti, a komemoracija je održana baš na parketu splitskog kluba, s kojim je kao igrač i kao trener doživio najveće uspjehe.
-Bili smo prijatelji, a naše priče o sportu su samo naše. U ime svoje obitelji i sebe zahvalan sam što si mi bio prijatelj- kazao je u emotivnom govoru još jedna splitska košarkaška legenda Željko Jerkov, koji se prisjetio njegovih početaka na vanjskom igralištu na Spinutu, ali i njegovih najvećih uspjeha.
-Ti si bio čovjek koji je bio najbolji kada je najviše trebalo. Sjetimo se SP-a u Ljubljani 1970. godine, kada je pet Hrvata bilo u petorci, Skansi, Tvrdić, Ćosić, Šolman, Plećaš. Tada je košarka postala možda i popularnija od nogometa, a Pero je bio najbolji igrač na ključnoj utakmici s Amerikancima- kazao je Jerkov.
-Grubo je neko vrijeme došlo, u kratko vrijeme oprostili smo se od brojnih velikana košarke. Takvih svjetionika ljudskosti i dobrote sve je manje- kazao je splitski gradonačelnik Ivica Puljak, dok se Petra Skansija prisjetio i Dino Rađa.
-Uz Peru me vežu neke od najsjajnijih uspjeha moje karijere. Barcelona 1992 i olimpijsko srebro je jedan od njih, kao i moj povratak u Split 2003. godine i osvajanje titule prvaka. To je sve njegovih ruku djelo. Kao igrač je znao sve tajne igrača, a kao trener je svima nama to sve znao prenijeti- kazao je Rađa.
Predsjednik Hrvatskoga košarkaškog saveza Stojko Vranković posebno je naglasio da je Skansi bio kreator najvećeg uspjeha hrvatske košarke.
-Srebro s Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine njegova je velika zasluga i dostignuće. Zbog toga će zlatnim slovima biti upisan u povijest hrvatske košarke, a zbog ratnih vremena kada se to događalo to ima poseban značaj- kazao je, između ostaloga, Vranković.
Od Skansija su se oprostili i izaslanik Vlade RH državni tajnik Ministarstva turizma i sporta Tomislav Družak i predsjednik Uprave KK Splita Edo Blažević.
Tijekom cijelog trajanja komemoracije na velikom ekranu su se vrtjele Skansijeve fotografije, a nazočni su se na kraju mogli upisivati u knjigu žalosti.