VELIKI PETAK Dan tišine, muke i neizmjerne ljubavi

U sklopu Svetog trodnevlja, Veliki petak zauzima posebno mjesto jer nas izravno suočava s Kristovom žrtvom – patnjom koju je dragovoljno prihvatio radi otkupljenja čovječanstva. To je jedini dan u godini kada se ne slavi sveta misa, što dodatno naglašava njegovu ozbiljnost i posvećenost tišini i sabranosti. Umjesto mise, Crkva se okuplja na službi Muke Gospodnje, u znaku posta, šutnje i molitve.

Liturgija Velikog petka – Muka, klanjanje križu i pričest

Obredi Velikog petka sastoje se od tri dijela:

Služba riječi – čita se izvještaj o Isusovoj muci iz Evanđelja po Ivanu. To je jedan od najsnažnijih trenutaka u liturgijskoj godini: vjernici u tišini slušaju opis Kristove boli, izdaje, osude, nošenja križa i smrti.

Klanjanje križu – svećenik unosi ogoljeni drveni križ, često prekriven platnom koje postupno skida. Vjernici pojedinačno dolaze pred križ, klanjaju se, dodiruju ga ili ga poljube, iskazujući duboku zahvalnost za Kristovu žrtvu. Taj čin klanjanja nije puki obred, već osobni trenutak doticaja s otkupiteljskom ljubavlju.

Pričest – premda se ne slavi misa, vjernici primaju svetu pričest koja je posvećena dan ranije, na Veliki četvrtak.

Crkve su ogoljene, bez cvijeća i ukrasa, oltari prazni. Zvona šute, svjetla su prigušena – sve odiše sabranošću i tugom.

Veliki petak u hrvatskoj tradiciji

U hrvatskom narodu, Veliki petak se doživljava kao najsvetiji dan u godini. U mnogim obiteljima, osobito u središnjoj, istočnoj i primorskoj Hrvatskoj, taj se dan provodi u tišini, strogi post se poštuje, a često se jede samo kruh i voda, ili jednostavna jela bez masnoće – najčešće riba, krumpir ili grah.

Križni put je najraširenija pobožnost Velikog petka. U mnogim župama organizira se u crkvama, ali i na otvorenom – u nekim krajevima vjernici hodaju selom, vinogradima ili brdima, zaustavljajući se kod simboličnih postaja. Osobito su poznati križni putevi u Mariji Bistrici, Sinju, Križevcima i mnogim hodočasničkim mjestima.

Zamračivanje kuće

U nekim selima i gradovima, muškarci nose drvene križeve, a ponekad se i cijele obitelji okupljaju u vlastitim domovima kako bi molili križni put zajedno. Postoje i narodne pjesme i tužaljke koje se pjevaju isključivo na Veliki petak, poput Gospina plača ili stihova iz pučke pobožnosti: “Puče moj, što učinih tebi?”

Zanimljiv običaj u nekim krajevima je i zamračivanje kuće tijekom Isusove smrti – sve svjetiljke se gase u 15 sati (vrijeme kad je Isus izdahnuo na križu), a ukućani na nekoliko minuta zastanu u tišini, prisjećajući se trenutka otkupljenja.

Duhovna poruka Velikog petka

Veliki petak je dan kada ne molimo da nam Bog uzme bol, već da budemo s Njim u Njegovoj boli. Krist nije patio zato da bi veličao patnju, već da bi patnji dao smisao. Njegova smrt nije kraj – ona je vrata prema uskrsnuću.

U hrvatskom narodu, gdje je križ duboko utkan u identitet i povijest, Veliki petak nije samo liturgijski dan – to je dan tihe vjere, dan koji poziva na suosjećanje, obraćenje i otvaranje srca Božjoj ljubavi koja ne traži ništa zauzvrat osim naše blizine.

Dok vjernici hodaju križnim putem, dok se klanjaju drvenom križu ili tiho mole pred Božjim grobom, u dubini duše rađa se nada: uskoro dolazi uskrsno jutro. No da bi uskrsnuće zasjalo, čovjek najprije mora proći kroz tamu Velikog petka – u tišini, s vjerom, s ljubavlju.