VIDEO/FOTO Vrgoračka fešta uz biklu, Opačak: Bikla je u Vrgorcu opstala zahvaljujući Biklijadi

Biklu stvarno treba probat tko još nije. Neki će reći da je eliksir, afrodizijak mladosti. Kako za ženidbu nikad nije kasno, za kušati biklu vrijedi isto pravilo. Spoj vina i mlijeka, loze i koze u Vrgorcu. Mnoštvo ljudi na Gradskom korzu gdje se u petak održavala 24. „Biklijada“.

Vrgorčani su pravi domaćini, dobre duše i iskrenog osmjeha. Ljudi će to najbolje osjetiti na svojoj koži. U Vrgorcu osim bikle bilo je i drugih specijaliteta, od domaćeg pršuta i suhomesnatih proizvoda, do fritula, likera i palačinka. Stvarno iz Vrgorca nisi mogao otići gladan, a kad uz to još popiješ bikle, nakon svega viđenog moraš biti zadovoljan. O tome koliko Vrgorčanima znači ovaj događaj, kao i sama bikla odnosno „Biklijada“, saznali smo od Željke Opačak, direktorice Turističke zajednice Grada Vrgorca.

-Vrgorčanima to znači puno. Ovo je 24-ta „Biklijada“ po redu, dogodine ćemo imati jubilej što znači da već 25 godina feštamo u čast lozi i kozi zapravo u čast našoj tradiciji pijenja bikle, ali i općenito tradiciji vrgorskog kraja. Čuvamo naše običaje, našu baštinu i „Biklijada“ je pokazatelj kako se zapravo i turističke zajednice i gradske institucije, a tako i udruge trebaju uključiti. Bikla je u Vrgorcu opstala zahvaljujući Biklijadi- kazala je Opačak.

Na pomalo mistično pitanje otkud toliko koza u Vrgorcu, dobili smo zanimljiv odgovor;

-Nema toliko puno koza, ali ima dovoljno da možemo biklit večeras na pet mjesta. Mlijeko nam je stiglo iz Unčana, vino većinom iz Rašćana, tako da je i ovo način da potičemo građane da sačuvaju i tu baštinu. Koza je prije bila hraniteljica u Vrgorcu, isto tako i vinova loza i nekako se vino pilo iz gušta. Ljudi bi se opustili u konobama i sve ono čini ovaj kraj zaokružili smo u danima bikle- kazala je Opačak.

Bikla je prepoznatljiva i kod vrgoračkih turista

-Bikla je ljudima uvijek onako malo specifična kad im kažete da je to vino i mliko. Svi se onako malo čude i zastanu, međutim, ne radi se o pravome vinu već o mladome vinu koje upravo vrije i taman je stalo. To je još uvijek na granici mošta, soka od grožđa s malo alkohola. Ljudi iz primorja sve više traže ovakve sadržaje u našem zabiokovskom kraju, tako da smo s ovim događanjima sve više prepoznatljivi i na kulturističkoj karti Makarske rivijere. Bikla je prepoznatljiva i van Vrgorca i na njoj radimo jesensku turističku ponudu u našem gradu- kazala je za kraj razgovora direktorica TZ Vrgorac Željka Opačak.

Šetajući glavnom ulicom odnosno Gradskim korzom u Vrgorcu, nailazimo na jedno prepoznatljivo vrgorsko lice otprije par dana iz Rašćana, Adrijanu Turić – Erceg, knjižničarku koja je imala zanimljiv štand ne samo bikle već i sladokusnog ćuptera. Na usluzi su bili i ljudi iz susjednih Rašćana koje smo isto tako nedavno upoznali, bračni par Bašić.

-Svake godine krajem rujna u Vrgorcu obilježavamo tradicionalnu „Biklijadu“, u čast kozi i lozi. Time želimo sačuvati stoljetnu tradiciju mladog mošta, kad se mlado vino pomiješalo s mladim kozjim mlijekom. To su pili naši stari nakon napornog rada u poljima i berbe grožđa da bi vratili energiju. Poznata je makarskom i imotskom kraju, a razlike su u omjerima koji neki stavljaju koliko vina, toliko mlijeka. Kod nas je vrgorski običaj da se miješalo u drvenu bukaru s drvenom žlicom, omjer 7:3 s kozjim mlijekom- kazala nam je Adriana ispred štanda „Društva prijatelja vrgorske starine“, te nam rekla nekoliko riječi i o ukusnoj slastici ćuptera koja se gostima nudila uz biklu.

-Druga značajna stvar koju večeras prezentiramo na našem štandu uz naše poznate knjige povijesne tematike je i tradicionalni ćupter, koje jedna gospođa radi po tradicionalnom receptu. To je slastica koja se u to vrijeme zbog nedostatka slatkoga radila kući tako da su cijedili pet litara soka iz grožđa koje su brali nakon što su pravili vino i mošt miješajući ga s pšeničnim brašnom da bi dobili ukusniju slasticu. Stavljali su i bademe i orahe i to se čuvalo u jednoj zatvorenoj posudi koja se zvala mačkadur, sušilo jedno četiri mjeseca i tek se onda vadilo iz posude, da bi se moglo rezati i degustirati- kaže nam Adriana.

Naravno da uz hranu i piće u Vrgorcu se moralo malo i „zabalat“. Nije nedostajalo ni dobre muzike. Uz mandolinu i folklor vrhunac večeri pripao je Goranu Karanu, koji je u Vrgorcu nastupio kako i sam kaže nakon dobrih 25 godina. Lolita, Gori noć, Vitre moj, Putujem tamo, Di si rasla, Splitski tango, samo su neke od pjesama koje smo čuli u glavnoj vrgoračkoj ulici.

I kako reče naša prva sugovornica iz TZ Vrgorac Željka Opačak – Vjerujem da ćemo dogodine napravit lipu feštu. Uvijek smo na tragu da je bitno „biklit“, a onda i pojest. Muzika je uvijek dobrodošla.

S tom tvrdnjom sretni napuštamo Vrgorac do sljedeće prilike.

TEKST I FOTO: DARKO LONČAR