ZVONIMIR BOBAN, iz Runovića: Nekad je to bio sirotinjski kraj, a kada je borba tu, onda se mogu napraviti i velike stvari uz veliki rad
Tri kapetana, jedinstven raritet za Hrvatske prilike. No, NK Mračaj iz Runovića hrvatskom je nogometu podario tri kapetana; Ivana Buljana, Ivana Gudelja i Zvonimira Boban. Na sportski događaj u Runoviće koji je okupio “kremu” hrvatskog nogometa stigao je i legendarni kapetan Vatrenih, Zvonimir Boban, koji se rado vraća u rodni kraj.
-Svake godine prođem kroz svoj kraj, a onda je obavezno da prođem i tu gdje sam prvi puta nogometno registriran. NK Mračaj je jedan prekrasan klub velike tradicije, koji je dao toliko talenata. Imotski kraj strašno voli nogomet i puno je tu predispozicija da se uspije. Nekad je to bio sirotinjski kraj, a kada je borba tu, onda se mogu napraviti i velike stvari uz veliki rad. Ponosan sam na to i drago mi je što sam uz dva Ivana tu na fešti i ja- započeo je razgovor Zvonimir Boban, uz kojeg su za Mračaj igrali i njegov otac Marinko, ujak i brat Dražen.
Jedna od tih predispozicija zasigurno je “škrta zemlja, koja je stvorila ljude koji su nesalomljivi, uporni i izdržljivi”.
-Ovo je jedan borbeni kraj u kojem su se svi uvijek borili da prežive. Vjerojatno ta škrta zemlja daje jedan veliki karakter i oformi te, ojača i okoriči, tako da je to vjerojatno jedan od većih razloga zašto smo uspjeli. No, bez genetskih predispozicija i talenta ne možeš niti početi igrati nogomet- istaknuo je Boban, koji nije mogao obuzdati emocije na spomen nogometnih početaka.
-Ja sam ovdje došao s deset godina. Milijun treninga sam odradio ovdje. Počeli smo u Imotskom na “Partizanu” na malom nogometu, no prvi veliki teren je ovaj gdje sam igrao tako da sam emotivan. Prekrasno mi je ovdje i jako sam ponosan na sve ovo. Imotski i mali nogomet nešto su najveće u mom životu, no i NK Mračaj je nešto veliko na putu ka velikoj karijeri. Sretan sam što mogu biti ovdje, emotivno sve malo krijem, no sve je to ljudski- kazao je Zvonimir Boban uz poruku;
-To kameno i tvrdo nosimo u sebi cijeli svoj život. Hvala Bogu da je tako. Ja sam ponosan na ovaj kraj, na to što sam Imoćan i na to što sam u Runovićima igrao veliki nogomet pa krenuo dalje.
