Neno Ninčević i Hrvatske ruže objavili pjesmu „Nestali“: Ona nije otpjevana, ona je oplakana!

Postoje obitelji koje već desetljećima žive između nade i straha. Obitelji koje još uvijek čekaju telefonski poziv, jednu informaciju, trag ili odgovor na pitanje gdje je netko njihov najmiliji. Iza svakog imena postoji netko tko ga nikada nije prestao tražiti.

Upravo njima posvećen je projekt „NESTALI, nisu zaboravljeni“ na Happy FM-u, koji kroz osam stvarnih životnih priča, poseban informativni program te premijeru pjesme „Nestali“ Nenada Ninčevića i Hrvatskih ruža u javni prostor ponovno vraća ljude i sudbine koje vrijeme ne smije izbrisati. Jer godine prolaze, generacije se mijenjaju, ali za obitelji nestalih vrijeme na neki način stoji sve dok ne dobiju odgovor.

Srce cijelog projekta upravo je pjesma „Nestali“, premijerno puštena na Happy FM-u, iza koje stoji Neno Ninčević. Za jednog od najpoznatijih hrvatskih autora riječ je o projektu koji nadilazi glazbu i koji smatra jednim od najvećih i najosobnijih u svojoj karijeri.

-’Nestali’ nisu hit. Ona se napisala jer se morala napisati. To je pjesma koja bi trebala biti ruka pomirenja, vapaj da ljudi ne budu tvrda srca. Da netko kaže ako nešto zna. Ljudi odlaze, a s njima i istina. Ne bi bilo dobro da nestane i istina. To je velika tuga i nepravda. Želimo mir, suživot, a ne nepravdu- rekao je Ninčević gostujući u Happy Jutru kod voditelja Dine Termana.

Pisanje pjesme, priznaje, nije bilo jednostavno.

-Ostao sam bez sna dok sam pisao pjesmu i odustajao sam. Trebala mi je tišina. Trebao sam ući u tu tišinu u kojoj žive nestali i na neki način pronaći zvuk te njihove tišine.

Upravo zato Ninčević „Nestale“ opisuje kao poruku generacijama koje dolaze.

-To je pjesma opomene, vapaja i upozorenja. Ona nije otpjevana, ona je oplakana. Želimo mladim generacijama prenijeti da ne mrze nikoga, da žive u miru, ali da ni milimetar ove naše države ne daju nikome.

Posebno ga pogađa teret koji obitelji nestalih nose iz dana u dan, često desetljećima, bez mogućnosti da zatvore jedno od najtežih poglavlja svojih života.

-Te obitelji su jednostavno umorne. Pustite naše svakodnevne probleme, to s čime oni žive nemoguće je…- poručuje.

Uz Nenu Ninčevića pjesmu donose Hrvatske ruže, koje u „Nestalima“ vide glas ljudi koji svoju priču više ne mogu ispričati sami.

-Neno je takav majstor i za tekst i za melodiju, a iza ove pjesme stoji mukotrpan rad. Ja za ovu pjesmu mislim da je glas za sve one koji nisu imali priliku reći. Ovo je emocija. Volio bih da obitelji osjete da nisu zaboravljene i da ova pjesma dođe do ljudi koji razumiju bol i koji su spremni napraviti korak dalje…- poručuje frontmen Ivan Varenina.

Jednu od najvažnijih poruka Ninčević upućuje upravo onima koji možda imaju informacije o nestalim osobama, ali ih nikada nisu podijelili.

-Ako nešto znate, trebate javiti. Možete se pomiriti sami sa sobom i pronaći mir na taj način- kaže Neno.

Snažna priča pjesme dobila je i svoj filmski scenarij, koji potpisuje poznati hrvatski redatelj Jakov Sedlar. Poseban dio projekta čine životne priče ljudi koji su na različite načine doživjeli nestanak, gubitak, potragu i čekanje. Neke od tih priča dobile su odgovor. Druge ga još uvijek čekaju.

Redateljica Lana Kosovac, čija majka boluje od Alzheimerove bolesti, svoju priču sažela je u jednostavnu rečenicu koja možda najbolje pokazuje da nestanak ne znači i nestanak ljubavi:

-Ljubav neće nikad nestati ni kad ta osoba nestane.

O životu nakon gubitka govori Veronika Soldo, predsjednica podružnice Vukovarsko-srijemske županije Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Njezin otac, policajac, ubijen je na Ovčari, a njegovi posmrtni ostaci identificirani su 2001. godine.

-Ja se vodim time u životu da sve ono što me nije slomilo, dalo mi je snagu- poručuje Soldo.

Koliko potraga za nestalom osobom može biti nepredvidiva, ali i koliko jedan trag može promijeniti nečiji život, najbolje zna kriminalist Branko Lazarević.

-Teško mi je sad reći broj koliko sam osoba, ajmo reći, pronašao, ali recimo, tragao sam nekome za majkom, a našao sam i majku i još troje djece- govori Lazarević.

Snažnu priču nosi i Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, čiji je 19-godišnji brat Robert nestao na dan pada Vukovara.

-Čovjek kada umre, čovjek može biti beskućnik ako nema kuću, ali on je beskućnik, on i dalje postoji. Ali čovjek koji umre, a nema svoj grob, kao da nije ni postojao, kao da ga nikada nije bilo- govori Alvir.

A da potraga može trajati gotovo cijeli jedan život, potvrđuje i priča mladića koji je nakon 33 godine pronašao svoga djeda. Dok su drugi sumnjali i govorili mu da odustane, on nije prestajao tražiti. Na kraju ga je, otkriva Ninčević, uspio prepoznati po bradi. Upravo takve priče potvrđuju najvažniju poruku cijelog projekta: vrijeme prolazi, ali pravo na istinu nema rok trajanja.

Svaka obitelj zaslužuje informaciju, istinu i mogućnost da zna.