Od Mračaja do Hajduka: Po završetku škole, nisam jeo niti pio, već sam trčao na trening

Šok i nevjerica zavladala je Imotskom krajinom nakon što se pročula vijest o smrti Ivana Gudelja, koji je u Zagrebu preminuo u 67. godini. Gudelj je cijelu igračku karijeru proveo u Hajduku, za koji je prema klupskim podacima odigrao 362 utakmice i postigao 93 pogotka. S Bijelima je osvojio naslov prvaka Jugoslavije te dva Kupa. Bio je jedan od najistaknutijih igrača svoje generacije i miljenik splitske publike.

Za reprezentaciju Jugoslavije upisao je 33 nastupa, nastupio na Svjetskom prvenstvu 1982. godine u Španjolskoj i Europskom prvenstvu 1984., a na Mundijalu je bio i strijelac. Njegova velika igračka karijera prekinuta je prerano. Zbog bolesti je morao završiti s profesionalnim nogometom već s 26 godina, u trenutku kada je bio na vrhuncu i kada mu se predviđala velika međunarodna karijera. Nakon toga ostao je u nogometu kao trener i nogometni djelatnik te je godinama radio s mlađim hrvatskim reprezentacijama.

U ljeto 2023. godine njegov matični klub, NK Mračaj odao mu je počast zajedno s još dvojicom velikih kapetana Ivanom Buljanom i Zvonom Bobanom otvorivši na Pojilu 3. kolovoza veliki zid s njihovim slikama. Upravo na Pojilo Ivan Gudelj je prvi puta zakoračio 1974. godine kada je i započela njegova veliak karijera.

Događaj u Runoviću bio je povod i našeg razgovora s njime toga dana, neposredno uoči događaja koji je okupio mnoštvo žitelja iz cijele Imotske krajine.

-Prisutne su velike emocije. Hvala svima koji su sudjelovali u pripremi ovoga posebnog dana. Ja osobno bih se najradije vratio u 1974. godinu. Zaista, osjećam se kao klinac koji je tada imao 14 godina. Zašto? Sjećam se prvog treninga Marinka Bobana, koji mi je bio prvi trener, kao i nekolicine dobrih igrača koji su prošli kroz Mračaj. Po završetku škole, nisam jeo niti pio, već sam trčao na trening- kazao je tada za 021Portal Ivan Gudelj, koji je naročito iz tih dana pamtio lamaru.

-Ona je obilježila ovaj nogometni klub. Nje više nema, no sjećam se tih navijača i navijanja na poseban način. Kod zabijenog gola udaralo se u lamaru. To ostaje u dubokom sjećanju- prisjetio se Gudelj, kojeg su također obuzele emocije prilikom dolaska na Pojilo.

-Ovo je raritet kojeg nema nigdje u svijetu, da je jedno ovako malo mjesto dalo toliko dobrih igrača koji su ovdje ponikli. Došlo je puno ljudi, puno mojih prijatelja, tako da su emocije na vrhuncu. Iskreno, ovo je poseban dan, koji ćemo svi pamtiti, jer ovo se ne može ponoviti- zaključio je u tadašnjem razgovoru Ivan Gudelj.