Tihomir Lelas: Narod je u Imotskom razjedinjen, iziđite na izbore!
Kandidat HSP-a i poduzetnik Tihomir Lelas ponovno se našao u utrci za gradonačelnika Imotskog nakon 8 godina. Tada kao kandidat HDSSD-a, koji nije zaživio u Gradu na gori, danas kao pravaš nudi rješenja za oživljavanje Imotskog.
Posljednji put kad smo ovako razgovarali u proljeće 2013 godine, premijerno ste istakli kandidaturu za gradonačelnika Imotskog, tada kao kandidat HDSSD-a, danas kao pravaš. Što se dogodilo s HDSSD-om, pa nije zaživio u Gradu na gori?
-Nije zaživio zahvaljujući određenim osobama koji na razini županije nisu shvatile određenu priču i to nije moglo zaživjeti.
I onda ste prešli u HSP?
-U HSP-u sam odnedavno. Trebali su ozbiljan kadar i ozbiljne ljude koji znaju što žele i hoće. Našli smo zajednički jezik i odlučili ići u kandidaturu.
Jedne izbore ste preskočili i sada ponovno idete u utrku za gradonačelnika. Što Vas je ovaj put nagnalo na taj potez?
-Ovaj put me nagnalo to da je politika u gradu Imotskom svedena na vrijeđanje ljudske inteligencije. Sve što se može nakaradno raditi, kod nas se radi nakaradno, a u drugom smjeru pričaju se hvalospjevi koji nemaju veze s zdravim razumom. Ugasili smo 4 000 radnih mjesta u nepovrat, nemamo gdje zaposliti ljude s visokom stručnom spremom. Mene zanima koliko se ljudi sa stručnom spremom zaposlilo u Imotskom? Uništili smo proizvodnju, a kad smo to uništili ne treba nam tehnologa, inženjera ili stručnjaka bilo koje vrste. Priča se nešto o turizmu, kuće s bazenom došle su do jedne pristojne razine, međutim, Turistička zajednica i Grad Imotski tu ne sudjeluju kako bi trebali i osim toga nisu napravili ništa da Imotski bude prepoznatljiva turistička destinacija po uređenosti, kvalitetnim resursima. Narod je ovdje totalno razjedinjen po pitanju „mi ili oni”, a jedine poslove koje ovdje možete dobiti su: vozač kamiona, bagera, građevinski radnik, konobar ili trgovac, u društvenom sektoru: carina, policija i vojska. Svi su predodređeni za iseljavanje.
Gledajući Vaš program djelujete preambiciozni. Glavne točke stavljate na proizvodnju. Možete li sve zacrtano: proizvodni pogoni u zgradama bivšeg Trimota i Vinarije, izgradnja gradske sportske dvorane, POS-ovih stanova, nova gradska parkirališta, zajednički ured za branitelje, starački dom i Veleučilište u Dogani, ostvariti u četiri godine, ako dobijete povjerenje građana Imotskog?
-U gospodarstvu sam 30 i kusur godina i dovoljno sam principijelan. Ako ne bi ostvario željeno, spreman sam izići na Trg Tina Ujevića i ispričat se hrvatskom i imotskom narodu. Pošto sam jedini kandidat iz gospodarstva, vrlo dobro znam koje poteze i projekte trebam napraviti da se to ostvari. To što oni pričaju da im treba 4 mandata za ovo, 3 za ono su čiste laži. Doganu je država dala gradu Imotskom na upravljanje, a oni ne znaju što će s njom. Da bi grad pokrenuo inicijativu mora biti čist s papirima, a ne može ići na EU fondove jer ima dug prema državi. Nitko se u Imotskom nije potrudio da država otpiše taj dug ili da se on na ovaj ili onaj način sanira. Trimot ili bivša Pionirka završila je stečajni postupak i ona je sad u vlasništvu Republike Hrvatske. Mi moramo tražiti od države da nam je da na korištenje. U stanju sam u najkraćem mogućem roku dovesti strateške partnere da se jedan pravac proizvodnje napravi. Ako pola Bosne može tako funkcionirati, ne vidim razlog zašto ne može i Imotski? Vinarija je sada u stečajnom postupku i ide u prodaju. Početna cijena je negdje oko 9 milijuna kuna. To je čista platforma za OPG-ove. Mi možemo tamo napraviti hladnjaču, skladište, proizvodni pogon i mi smo OPG-u osigurali resurse koje zaslužuju i čitava privreda odnosno poljoprivreda Imotskog se diže gore. Najveći potez ovdje bila bi duhanska stanica. Ona zahtjeva jedan veliki projekt i velika sredstva. Sjeverna zgrada je određena za muzej grada Imotskog, a ove dvije zgrade su ostavljene na raspolaganje. Ako ništa drugo, bar možemo napraviti starački dom.
Problem Kozjačić. Kako to riješiti?
-Mora se napraviti sanacija i razvrstavanje otpada. Da ne bi ulazili u nebuloze, sanacija se može riješiti. Ondje ima sigurno 40-tak metara dubine otpada. Nije lako to riješiti, ali je izvedivo ako se napravi projekcija. Morate prvo riješiti razvrstavanje otpada potom pitanje gdje ćete s tom sirovinom i onda tek pristupiti sanaciji jer sve ono što izvadite možete plasirati dalje.
Da se vratimo malo na one proizvodne pogone. Tko bi tu imao prednost pri zapošljavanju?
-Ako vi otvorite proizvodni pogon tipa „Pionirke”, dovedete strateškog partnera, date mu resurse, oni raspisuju natječaj i odlučuju koga će zapošljavati. To je vrlo jednostavna priča.
Gdje ste točno zamislili graditi dva gradska parkirališta?
-Kod stare pošte mogu se napraviti 3-4 etaže parkinga i mislim da bi to u centru grada zadovoljavalo, usudim se reći, skoro sve potrebe. To je sad privatno vlasništvo i treba razgovarati sa privatnikom, iznad Modrog jezera imamo jednu dionicu koja se može riješiti, na Bazani imamo također jednu dionicu koja se može riješiti.
Kako mislite sve to ostvariti ako je Grad pod financijskom blokadom?
-Ako ćete ići na EU fondove, vi ne smijete biti dužni prema državi nijedne lipe. Vlastitih sredstava nema, kreditnu zaduženost ne može napraviti. Grad funkcionira, ali njemu stoji u analitičkoj kartici dug prema državi i on s takvim papirima ne može ići na EU fondove, a druga stvar je ono što ljudi ne znaju. Da vam je grad dužan 100 milijardi, vi ne možete blokirati onaj dio, koji je njemu potreban za funkcioniranje: plaće radnika, plaćanje infrastrukture, dječji vrtić. Taj dio ne možete blokirati, možete blokirati nekakav suficit. Treba tražiti od države da otpiše taj dug. Ako je on koliko čujem 12 milijuna kuna pa se popeo na 20, vi to ne možete platiti, već tražiti od države da taj dug riješi.
Jeste li razmišljali da autobusni kolodvor jednog dana postane vlasništvo grada?
-Nisam upoznat s vlasničkim odnosima. Uglavnom, kolodvor je javna institucija za pružanje javnog servisa, bio on u privatnom, državnom ili gradskom vlasništvu. On mora po načinima kakav propisuje za kolodvor pružati takve usluge i to je jedini način, drugog načina nema.
Što je s gospodarskom zonom u Vinjanima prema kojoj ste bili skeptični i prije, nikad uređenim i do kraja izgrađenim poslovnim i parkirališnim centrom usred grada, kružnim tokom kod Vukadinovića?
-Gore u zoni u Vinjanima trenutno jedna firma egzistira i radi jer su ljudi kupili poslovne prostore. U toj zoni dok su gospodarski uvjeti općenito ovakvi u Hrvatskoj, nema pomaka. Može biti neko skladište, možda sutra kad BIH bude ulazila u Europsku uniju, ne vjerujem da će se prije revitalizirati jer nemamo resursa. Ako smo uništili kompletno drugo gospodarstvo, kako ćemo imati gospodarsku zonu? Najrealnija gospodarska zona trebala je biti Golo brdo, da smo mogli povući jedne resurse s obale, kao što je Split napravio s Dugopoljem, i onda smo svi mogli sudjelovati u tom, ali nažalost načelnici općina se nisu mogli dogovoriti i onda je to tako ostalo kao slijepo crijevo. Što se tiče kružnog toka kod Vukadinovića, tu su pali svi na ispitu koji su sudjelovali u njemu. Za projektnu dokumentaciju vi morate imati suglasnost svih parcela okolo vas. Nije se donijela odluka na Gradskom vijeću i što je najžalosnije nisu donijeli odluku ni na županijskoj skupštini, a što taj projekt zahtjeva. U mojoj projekciji je predviđeno pet kružnih tokova. Poslovno-parkirališni centar postaje ruglo grada. O tome se vješto šuti. Na razgovor treba pozvati vlasnike i to riješiti.
Kako turistički što bolje prezentirati Imotski?
-Grad Imotski mora biti jedna destinacija. Sv. Jure katastarski pripada Imotskom znači mi moramo do pola Biokova tražiti cestu, s Hrvatskim šumama obaviti razgovor i napraviti projekciju. Jednosmjerni pravac kretanja se mora napraviti. Ne može samo Makarska profitirati od toga. Imamo idealne uvjete za skijalište i žičaru. Nije problem dovesti strateškog partnera da to napravi, problem je samo da se donese odluka. Imotska jezera imaju protupožarni put što sam u svom programu i nacrtao, a koji se može dovesti u red i asfaltirati, obilježiti ga po pravilima struke, napraviti dvije vidilice sa sjeverne strane Crvenog i zapadne strane Modrog jezera, napraviti ugostiteljski objekt i na četiri punkta imati ulaznice. Tu bi u startu trebalo zaposliti oko 25 ljudi i tvrdim da smo to u stanju napraviti s obzirom da grad Imotski ima ugovor s Javnom ustanovom o gospodarenju jezerima samo treba donijeti odluku da se to radi. Pazite, to je direktno 25 ljudi, a indirektno preko 100 ljudi ima radno mjesto. Ako vam gosti tu borave 3-4 sata, onda vam rade: restorani, kafići, trgovine, smještajni kapaciteti, OPG-ovi, kušaonice vina. To je jedan zamah, koji se mora ostvariti. Na ovu temu sam razgovarao s županom Bobanom, s voditeljem javne ustanove Lažetom i sa Stipom Čogeljom, koji je pomoćnik za turizam u županiji. Svi su oni to saslušali i odgovor župana je bio da oni ne mogu narediti Ivanu Budaliću što treba raditi u Imotskom? To napišite, ja stojim iza tih riječi.
Hoće li Imotski ikada dobiti brzu cestu prema Zagvozdu?
-Brza cesta prema Zagvozdu je projekt koji još nema projektnu dokumentaciju. O njoj samo pričaju. Tu treba jedan ozbiljan sastanak odraditi, čvrsto stati iza njega i čvrsto tražiti da se to realizira. U mom poslu popuštanja nema i tu bi se jednostavno morala donijeti nekakva odluka.
Budući da se ovim poslom u turističkoj agenciji bavite dosta dugo, zanima me da li biste sutra radili kao gradonačelnik volonter?
-Ne! Ne možete raditi kao volonter. To su priče za malu djecu. Vi možete doći u neku udrugu kao volonter, pojaviti se 1-2 mjesečno i dati svoj doprinos, tu se slažemo, ali raditi jedan tako ozbiljan projekt i biti no-stop od županije do ministarstava to vam iziskuje ne 180 sati, već 300 sati vremena mjesečno i prema tome svi oni koji kažu da će raditi volonterski, to je čista demagogija.
Koji će biti Vaš prvi potez kao gradonačelnik Imotskog?
-To će biti sastanak s gospodarstvenicima, zdravstvenim djelatnicima, prosvjetom i građanima, pa da vidimo koji su to problemi u Imotskom i što možemo napraviti?
Koju poruku biste poslali Imoćanima uoči nedjeljnih izbora?
-Prije svega, da iziđu na izbore i neka glasaju po svojoj savjesti i matematici. I samo bi ih još pitao: Gdje su im djeca i unuci i tko je doveo do toga da je Imotska krajina pusta?
RAZGOVARAO: DARKO LONČAR
FOTOGRAFIJE: DARKO LONČAR
