Leko: Zgrade kompleksa Dogana imaju budućnost, na Gradu je da im pronađe svrhu
Zvali su je „hraniteljicom života“ Imotske krajine i to s razlogom jer je u to vrijeme uistinu hranila dvije trećine stanovništva. A danas? Danas Dogana zjapi prazna. Četiri kompleksa otvarana su kroz 19 i 20-to stoljeće zbog procvjetalog biznisa s duhanom. Jedna priča kaže kako su se Zmijavčani i Runovićani bojali tog duhana kao vrag tamjana, ali kad su vidjeli da s duhanom mogu na TI, brzo su se s njim sprijateljili.
Uglavnom, cijeli nekadašnji kompleks režije imotskog duhana na jugoistočnoj strani grada danas zjapi prazan i devastiran. Neki kažu Imotski nema novaca. Zavičajni muzej u Imotskom kroz 15 arhitektonskih nacrta nekadašnjeg kompleksa odnosno režije duhana Imotski potrudio se dočarati kako je sve počelo s izgradnjom i organizirao zanimljivu izložbu pod nazivom „Arhitektonski nacrti režije duhana Imotski“, koju smo prethodno i najavili. O samoj izložbi nešto nam je rekao i voditelj Zavičajnog muzeja u Imotskom Branimir Leko.
– Ideja se rodila iz našeg muzejskog fundusa gdje čuvamo 15 originalnih arhitektonskih nacrta režije duhana Imotski. Proučavajući te nacrte shvatili smo da možemo složiti jedan mozaik i presjek kako je nastao taj monumentalni spomenik u našem gradu, koja je bila njegova svrha, tko su bili ljudi koji su organizirali cijeli projekt i tko ih je gradio? Moramo znati da je to najveća režija duhana u široj Dalmaciji i hrvatskom primorju, kazao je Leko.
Na pitanje što je tada natjeralo Imoćane da krenu u sadnju duhana, Leko odgovara.
– Imoćane je natjerala prilika. Dalmatinska zagora u to vrijeme bila je jedan ruralan kraj koji je živio od poljoprivrede. Taj život bio je težak i iz dana u dan nesiguran. Jednostavno se pojavila prilika da se duhan krenuo saditi u Imotskom i Imotskoj krajini i pokazao se kao nekakva biljka koja ne pripada Europi. Naša mikroklima i polje veoma je pogodno za sadnju duhana, a kako je duhan u to vrijeme bio monopoliziran od strane svih kraljevina i monarhija tadašnjeg svijeta, to je bio proizvod koji je punio državni proračun i austrijska vlada uvidjevši potencijal Imotske krajine vrlo brzo je počela organizirati i projektirati same zgrade režije i organizirati samu sadnju duhana Imotske krajine, kaže kustos muzeja Branimir Leko noseći nadu u bolju budućnost cijelog kompleksa.
-Zgrade sigurno imaju budućnost i mi se nadamo u skoroj budućnosti da će se naći svrha tom kompleksu i da će on opet biti na usluzi svim Imoćanima i Imoćankama kao što je nekoć bio. Ogroman je potencijal, radi se o jako puno kvadrata te zgrade, a građene su bezvremenski. To su zgrade koje su neuništive i dan-danas se opiru zubu vremena i ljudskom djelovanju i ostat će ovdje puno vremena nakon nas, ali se nadamo da će Grad Imotski i Imotska krajina opet pronaći nekakvu svrhu za taj kompleks, kazao je Leko.
Tehnike koje su korištene prilikom izrade samih nacrta uglavnom su: tuš, tinta i akvarel, a kao podloga svemu poslužio je i tvrd industrijski papir.
-Ovi su nacrti vrlo zanimljivi jer su oni malo sami po sebi umjetnička djela zato što su rađeni u vremenu kada nije postojala nikakva digitalna tehnologija. Crtani su na jednom tvrdom industrijskom papiru s tintom, tušem i akvarelnim bojama, a taj je nacrt nevjerojatno precizan. Oni su sami po sebi nekakav pokazatelj vrlo kvalitetnog rada i nevjerojatno preciznih i educiranih ruku, kazao je za kraj razgovora Branimir Leko.
TEKST I FOTO: DARKO LONČAR
